Obilježena Međunarodna godina kemije u našoj školi
Godina 2011. proglašena je Međunarodnom godinom kemije. Da bi se što bolje promoviralo značenje kemije u Hrvatskoj su organizirali brojna događanja uz koja je najznačajnije sudjelovanje u Globalnom eksperimentu analize vode. U tom eksperimentu je sudjelovalo 43500 učenika iz 82 države s 5 kontinenta.
U Hrvatskoj je izvođenje Globalnog eksperimenta organiziralo Hrvatsko kemijsko društvo. U njemu je sudjelovalo 1232 učenika iz 49 škola među kojima su sudjelovali i učenici iz Medicinske škole Varaždin. Zadatak učenika je bio sakupiti uzorke vode iz različitih izvora kao što su bunari, rijeke, jezera, mora i vodovoda. Učenici su uzrocima određivali pH vrijednost, salinitet, a zagađeni uzroci su se profiltrirali i dezinficirali. U nekim školama su konstatirani solarni destilatori pomoću kojih se može dobiti pitka voda iz vlage u zraku.
Tokom eksperimenta ustanovljeno je da je prosječna pH morske vode , te voda tekućica i stajačica viša od 7. Ustanovljeno je da je pH vode kišnice niži od 7.
Najvažnije da su ostvareni ciljevi Globalnog eksperimenta, a to su: isticanje važnosti kemije, poticanje interesa mladih za kemiju, poticanje entuzijazma za popularizaciju kemije, promoviranje kemije u rješavanju globalnih problema i što je najvažnije obrazovanje mladih ljudi da znaju koristit znanstvene metode u istraživanju, eksperimentiranju, analiziranju i zaključivanju kako bi poboljšali brigu za zdravlje našega planeta.
Karolina Dežđek, 2.D
Lidrano 2012
Pogledajte vijest s ovogodišnjeg susreta Lidrano 2012 na kojem je nastupila Petra Špoljarić svojom recitacijom te Karolina Dežđek koja je izborila i kandidaturu za državnu smotru svojim novinarskim radom Glagoljica u kamenu.
Glogster bajka
sastavila i ilustrirala i glogsterirala: Sandra Fletko
Sastavila, ilustrirala i glogsterirala: Marta Bašnec
Dobrota, plemenitost i iskren osmijeh
piše: Lidija Fotez
15. veljače ove godine, povodom Valentinova, naša je škola posjetila udrugu „LUDBREŠKO SUNCE.“ To je udruga osoba s invaliditetom i mentalnom retardacijom, te svoje djelovanje bilježi od 1996. godine. Prvotno joj je bio cilj pomoć osobama sa poteškoćama u razvoju i njihovim obiteljima, a svoje intenzivnije djelovanje bilježi tek od 2000. godine. Danas, udruga ima oko 60 članova o kojima brižno brinu odgajateljice, ali i pomoćno osoblje. Nudi im se usluga poludnevnog ili dnevnog boravka, a od kraja mjeseca rujna 2011., otvorena j e i „MALA ŠKOLA“ koja potiče razvoj navika i vještina djece s poteškoćama u razvoju. Udruga je i pomogla osobama koje se školuju za pomoćne vrtlare, omogućivši im da praksu obavljaju kod njih, a i osigurali su im prijevoz do škole.
Ušavši u prostorije udruge, prvo što smo mogli zamijetiti bili su iskreni osmjesi i dobrota koja je isijavala iz njih. Bili su vidno uzbuđeni što smo im došli u posjet i to se doista rijetko može vidjeti. Predsjednica udruge, Ruža Zlatar, zaželjela nam je ugodnu dobrodošlicu, a potom je i rekla nekoliko riječi o udruzi i zahvalila nam se. Pokazala nam je nakit koji sami izrađuju, kao i tepihe, platnene torbice, te još mnoštvo kreativnih radova koji su njihovih ruku djelo. Članovi koji su tog dana bili prisutni, izveli su predivnu priredbu koja je svakog od nas dirnula u srce, ostavljajući dubok dojam na nama. Vidjelo se koliko su truda uložili u svoje nastupe, te koliko su se obradovali što nam to mogu pokazati. Ponovo, jasno se vidjela ona plemenitost u njima, koja doslovno osvaja ljude. Kad smo im davali poklone, bili su presretni i oči su im sjajile neopisivim sjajem. Nakon kratkog domjenka, 2 sata smo se međusobno družili. Zajedno smo crtali, razgovarali se, slušali ono što nam gov ore. Na kraju smo i plesali s njima na pjesme Dražena Zečića. Usrećili smo ih svojom pojavom, ali moram reći da su oni isto učinili i za nas. Nitko nije ostao ravnodušnim, a mnogi od nas bili su ponukani da se zamisle nad sobom i svojim idealima. Ti ljudi, unijeli su dobrotu i plemenitost u svakog od nas, te im na tome doista moramo biti zahvalni. Stoga svi vi, koji niste imali prilike ići u kuću „SUNCE“, nemojte propustiti priliku sljedeće godine, jer ono što ćete tamo doživjeti doista je emotivno, ali veoma poučno.
Ovdje su i mišljenja nekih učenika 3. i 2. razreda koji bijahu prisutni, pa neka vas njihovi dojmovi, ponukaju da odete sljedeće godine, kad će se tražiti novi dobrovoljci iz razreda.
„ Kad sam ušao u kuću „Sunce“ i vidio sve te dobre ljude kojima treba pomoć,jednostavno nisam mogao ostati ravnodušan. S jedne strane bio sam žalostan vidjevši kakve probleme imaju ljudi, a opet s druge strane sam bio neizmjerno sretan jer smo ih barem malo usrećili našom pojavom, poklonima i druženjem. Siguran sam da budemo i sljedeće godine ponovili taj susret s tim prekrasnim ljudima.“
Matko Mutavdžić, 3.b
„ Posjet djeci iz udruge “SUNCE” jako me obradovao. Djeca su nas iznenadila programom koji nikog nije ostavio ravnodušnim. Svatko od njih zrači neopisivom ljubavlju, iskrenošću i neiskvarenošću. Zaista sam uživala u tim zajedničkim trenucima.“
Danijela Novak, 3.b
“Upoznati njih iz kuće „Sunca“ i imati priliku družiti se s njima, pravi je blagoslov! Ti ljudi, ta djeca doista zrače poput zraka Sunca svojom dobrotom i nevinošću. Kad uđete u kuću imate osjećaj da ste tako daleko zlobi, zavisti, ljubomori… tu postoje samo mir, podrška, nježnost, ljubav i sloga!“
Tina Cikač, 3.a
„Posjet kući “Sunce” oduševio me. Doista je divno što sve ljubav ovih ljudi može izazvati u nama. Prenijeli su na mene sve najljepše osjećaje i postali vječni stanovnici moga srca.“
Danijela Lončarić, 3.c
„Posjet kući „Sunce“ ostavio je jako veliki dojam na mene. Neopisiv je osjećaj kad dođeš među ljude koji nemaju ništa, ali i to bi podijelili s tobom, kad dođeš i odmah te prihvate, pruže ti ruku i daju osjećaj ljubavi, koji netko drugi neće dati. Dočekaju nas otvorenih ruku i srca, pružajući nam osjećaj topline i pripadnosti prema njima. S razlogom se zovu kuća „Sunca“ jer su zapravo oni sunca preplanula vedrinom i osjećajima, koje mi nažalost nemamo ili ne cijenimo.“
Ivana Kos, 2.c
Dan zaljubljenih
piše: Lidija Fotez
14. veljače. Kad spomenete taj datum većina će ljudi dobivati asocijacije kao što su zaljubljenost, poljupci, čokolade, ruže, ljubavna pisma, pjesme, tuga, sreća i tako dalje. A zašto je to tako? Pa naravno da zato jer je 14. veljače ni više ni manje nego dan zaljubljenih, popularno nazvan Valentinovo. Zašto se taj dan prozvao tim imenom, najbolje opisuje jedna stara legenda. Naime, navodno je sve počelo , još u starome Rimu, gdje je živio svećenik imena Valentin. Za vrijeme njegova života na vlasti se nalazio car Klaudije I. koji je zabranio svim svojim vojnicima da se žene ili zaručuju (jer tada vjerojatno ne bi željeli ratovati). Većina je svećenika odlučila poštivati carevu odluku, ali ne i Valentin. On je potajice vjenčavao vojnike sa odabranicama njihova srca, riskirajući vlastiti život. Činio je to neko vrijeme, sve dok ga vlasti nisu uhitile, bacile u tamnicu i na posljetku pogubile 14. veljače, odrubivši mu glavu. Zašto smo si mi prisvojili taj dan za slanje ljubavnih pisama i čestitki, nije sasvim poznato, no postoji mnogo teorija o tome. Valentinovo je očito nastalo samo radi spomena na plemenitog svećenika Valentina, no ipak, danas se na Valentinovo slavi nešto lijepo, posebno i veoma drago svakom biću. Zaljubljenost.
Naša škola će kao i svake godine, tradicionalno obilježiti ovaj dan. U holu škole, biti će ostavljena jedna divna kutija u koju se mogu ubacivati pisma namijenjena simpatijama, ljubavima, prijateljima, pa čak i profesorima. Jedino što se treba učiniti jest, napisati pismo lijepog sadržaja i obavezno naznačiti ime i prezime osobe kojoj je pismo namijenjeno, kao i razred koji pohađa. U utorak će se pisma razvrstati i sigurno će doći u ruke pravoj osobi. Stoga olovčice u ruke i krenite pisati, jer tko zna, možda vam se posreći.
Razredni glogster
Eduglogster simpatičan je alat za izradu digitalnih postera. Učenici I. d – Leon Trakoštanec i Monika Novak – predstavljaju svoje školske zadaće oblikom glogstera.
Sretan Božić!
Sretan Božić i veselu Novu godinu žele vam svi članovi redakcije
Bila!
redakcija
Vrhunski sportski uspjesi nisu izostali unatoč tjelesnom invaliditetu!
piše: Marta Taradi, 3.d
Povodom Međunarodnog dana invalida, 3.12 , u organizaciji prof. Dragana Ivankovića ugostili smo profesionalnu stolnotenisačicu, Helenu Dretar Karić, koja je kao tinejdžerica nastradala u prometnoj nesreći te pritom ostala u invalidskim kolicima. Cilj nam je bio naučiti kako normalno komunicirati s osobama s invaliditetom i suzbiti svoje predrasude i stereotipna mišljenja.
„Imati i htjeti imati cilj“, najvažnija je misao u čovjeka. Helena Dretar Karić, pozitivna je i optimistična osoba koja nas je svojim energičnim ozračjem dirnula u srce. Način na koji se ona nosi sa svojom sudbinom, način na koji ona prihvaća invalidnost i samim time što se smatra istom kao i svi ostali, znak je njezine borbe za život i želja za uspjehom. Šokantnom viješću, koju je primila njezina obitelj pa i ona sama prije petnaestak godina, promijenio se njihov život. Osobe s invaliditetom i dalje se suočavaju s neprihvatljivim stavovima, utemeljenim na predrasudama, strahu, niskim procjenama onoga što se može od njih očekivati i na nepovjerenju u njihove sposobnosti, zbog toga se obilježava Međunarodni dan invalida kojim ih se želi osnažiti, pomoći im kod tumačenja i ostvarivanja ravnopravnosti u društvenom životu, te drugih vrsta pomoći.U Europskoj uniji se organiziraju različiti projekti, predavanja i radionice za invalide, ali i za sve ostale da bi im se približio način života invalida, te da bi se poslodavci, javne ustanove i dr. prilagodili osobama s invaliditetom. Jedan od većih problema jesu arhitektonske barijere koje im onemogućavaju normalno kretanje.
Više o životu invalida saznali smo u intervjuu s gđom. Helenom.
Kada se i kako dogodila prometna nesreća?
-Nastradala sam kao pješak, sa 17 godina u 3.razredu srednje škole.
Koja je bila vaša reakcija na invalidnost?
- U početku je to bio šok, ali sam to prihvatila i nastavila sasvim normalan život.
Jesu li se vaše životne navike i život promijenili nakon nesreće?
-Da, nakon povratka s rehabilitacije morali smo prilagoditi kuću. Proširili smo prizemlje uključujući 2 sobe, kupaonicu. Također vozim automobil prilagođen osobama s invaliditetom, ali živim sasvim normalno.
Kako vam je bilo na početku kad ste saznali da ćete ostatak života provesti u invalidskim kolicima i je li to promijenilo vaše snove?
- Na početku je bilo teško, ali me ta nesreća nije spriječila da nastavim sa životom. Ja vjerujem da sve ovisi o osobnosti, ali i o karakteru osobe. Važno je biti uporan, ne odustati. Nije spriječilo moje snove jer sam bila sportaš i prije nesreće, samo sam krenula u drugom smjeru, počela sam se baviti stolnim tenisom umjesto rukometom.
Kako su to prihvatili vaša obitelj, rodbina i prijatelji?
-Srećom, obitelj je uvijek bila uz mene. Kad sam bila u Zagrebu i u Toplicama imala sam puno posjeta. Dolazili su mi prijatelji ali…nakon 2- mjeseca je to počelo prestajati, i tek onda shvatiš tko ti je pravi prijatelj. Nakon nesreće sam počela upoznavati ljude s invalidnošću i sad imam nekoliko jako dobrih prijatelja s kojima se zabavljam i često družim.
Poštuju li ljudi znakove za invalide? Jesu li vam ikad oduzeli prednost?
-Dan danas dođem u situaciju da mi ljudi oduzmu prednost na parkiralištu. To je česti problem jer neki iskorištavaju karticu za invalide iako u autu nema invalida samo da bi se parkirali. U banki mi ljudi daju prednost, iako ponekad i ja propustim neke osobe, osobito starije, jer ipak, ja sjedim i mogu čekati.
Jeste li zaposleni?
-Trenutno nisam, posvetila sam se profesionalnom treniranju stolnog tenisa.
Koji vam je najveći uspjeh i jeste li bili na natjecanjima izvan države?
-Najveći? Pa dosad sam dogurala do Svjetskog prvenstva na Paraolimpijskim igrama te druge godine idem u London što me jako veseli. Bila sam na natjecanjima u Argentini, Brazilu, Koreji..
Sudjelujete li u nekim organizacijama, projektima ili akcijama koje pomažu osobama s invaliditetom?
-Da, sudjelujem.Često idem po školama i pričam svoju životnu priču. Jedan od projekta je Paraolimpijski dan a provodimo ga po Međimurju.
Životna priča Helene Dretar Karić može nas naučiti mnogim stvarima. Jedna od njih je da trebamo cijeniti ono što imamo i da najprije vjerujemo u sebe te da ne posustajemo nego da se borimo. Prema invalidima se trebamo ponašati kao i prema svima ostalima, ne smijemo ih smatrati manje vrijednima ili pak obraćati previše pozornosti na njihove nedostatke te pretjerano pomagati i raditi stvari koje mogu i sami učiniti. Trebamo im pomoći samo ako oni zaista trebaju našu pomoć.
Evo, kako glasi mali bonton u ponašanju prema invalidima.
1. Najosnovnije? Usredotočite se na osobu, a ne na njen invaliditet!
2. Pristojno je rukovati se sa osobom sa invaliditetom, pa čak i kad osoba ima ograničene mogućnosti pokreta ruke ili koristi protezu ili je slijepa.
3. Prije nego priskočite u pomoć, uvijek upitajte osobu sa invaliditetom da li želi Vašu pomoć. Možda pomoć nije potrebna, ili je nepoželjna.
4. Nemojte se vješati ili naslanjati na nečije ortopedsko pomagalo (kolica, hodalica, štake, štap). Pomagala su dio nečije osobnosti, pa nemojmo ih tresti, naslanjati se na njih, itd.
5. Govorite direktno osobi sa invaliditetom, ne nekome pokraj, kao da ta osoba ne postoji. Naročito kada su u pitanju slijepe i osobe oštećenog sluha.
6. Ako će razgovor trajati više od nekoliko minuta sa osobom u invalidskim kolicima, sjednite, kako bi došli u istu visinu očiju.
7. Nemojte ponižavati ili ponašati se zaštitnički prema osobi sa invaliditetom time što ćete je tapšati po ramenima ili glavi.
8. Kada nekome objašnjavate put, mislite na stvari kao što su udaljenost, gdje su udubljeni putevi ili postavljene rampe, vremenski uvjeti i fizičke prepreke koje mogu ometati kretanje osoba sa invaliditetom.
9. Nemojte obeshrabrivati djecu u postavljanju pitanja osobi sa invaliditetom o ortopedskim pomagalima (kolica, hodalice, štake, proteze, štapovi).
10. Kad se osoba koja koristi kolica „prebaci” iz njih u automobil ili na stolicu, klupu, WC školjku, krevet i slično, nemojte micati kolica van njenog dohvata. Ako se ipak moraju maknuti iz nekog razloga, pitajte za mišljenje osobu koja koristi kolica. Isto se odnosi i na osobe koje koriste hodalice i štake!
11. U redu je koristiti izraze kao: „hodati pokraj” ili „idemo se prošetati” kad razgovarate s osobom u kolicima. Ona to shvaća kao izražavanje zamisli o kretanju u istom smjeru.
12. Ljudi koji koriste kolica različitih su fizičkih mogućnosti. Neke osobe koje koriste kolica mogu hodati uz pomoć štaka ili drugih ljudi na kraće udaljenosti. Oni koriste kolica, jer im ona pomažu u očuvanju snage i za efikasnije kretanje na udaljenostima.
13. Nemojte misliti o ljudima sa ortopedskim pomagalima kao o bolesnicima. Ortopedska pomagala su vid pomoći osobama u prilagođavanju ili za kompenzaciju funkcija oštećenih organa za kretanje. Oštećenja mogu nastati i bez pojave zaraznih ili drugih bolesti. Neki od razloga korištenja ortopedskih pomagala mogu biti: oštećenje leđne moždine, moždani udar, amputacija, mišićna distrofija, cerebralna paraliza, multipla skleroza, dječja paraliza, bolesti srca, teži oblici reumatičnih bolesti i još mnogo drugih uzroka pri oštećenju organa za kretanja.
14. Pazite na svoje predrasude! Nemojte misliti kako je upotreba ortopedskih pomagala tragedija. Kad su invalidska kolica dobro opremljena i odabrana, ona zapravo mogu značiti slobodu koja pruža korisniku mogućnost slobodnog kretanja i punog angažmana u životu.
15. Razgovarajte normalno, koristeći svakodnevne izraze, kao što su: “Vidimo se”; “Pozdravljam, trčim dalje”; “Čujemo se”; te druge izraze, bez obzira na vrstu invaliditeta osobe sa kojom razgovarate.
16. Ako razgovarate sa osobom koja ima poremećaj govora, pa nešto niste razumjeli, ne pravite se da ste razumjeli, nego zamolite tu osobu da vam ponovi.
17. Kada razgovarate sa osobom oštećenog sluha, izravno joj se okrenite, ne povisujte glas, i ne govorite joj u uho. Ta osoba će razumjeti vaše izraze lica, čitati sa usana ili koristiti pomoćnika da joj vaše riječi prenese internacionalnim ručnim znacima. Možete koristiti i pisanje teksta, ako situacija to dozvoljava.
18. U prometu posebno poštujte vozače – osobe sa invaliditetom, koje imaju na svojem vozilu istaknutu međunarodnu oznaku, tako što ćete povećati rastojanje, smanjiti brzinu i povećati oprez, jer većina osoba sa invaliditetom dobri su vozači, ali sa neznatno sporijim reagiranjem.
Svima, a osobito osobama s invaliditetom, želimo Sretan Božić i veselu novu 2012. godinu.
Božićna čestitka u Wordle alatu
Pokušajte i sami sastaviti sličnu čestitku koristeći Web. 2. 0. alate – Wordle, WordClouds i sl.
title="Wordle: Čestitka">
style="padding:4px;border:1px solid #ddd"/>
Kap naftalana za slap zdravlja
Jeste li čuli da nafta može biti ljekovita? Jeste li znali da se u Hrvatskoj nalazi jedino europsko nalazište takve nafte u Europi, a drugo otkriveno u svijetu? Znate li da se ta ljekovita nafta primjenjuje u liječenju kožnih bolesti, osobito psorijaze, u kombinaciji s termomineralnom vodom? Naši fizioterapeuti to znaju, a kako to izgleda u praksi doživjeli su i pri posjetu Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju osnovanu 1989. u Ivanić Gradu.
piše: Monika Halapa, 3.d
U subotu 3.12.2011 učenici 3.d razreda zajedno s nastavnicom Ksenijom Janjušević i ravnateljicom mr.sc. Mirjanom Grabar Kruljac posjetili su jedino nalazište naftalana u Europi,koje se nalazi na obroncima pitome Moslavačke gore u Ivanić Gradu. Poznato je da ovaj prirodni ljekoviti agens pomaže u liječenju bolesnika s kožnim bolestima i bolestima sustava za kretanje. Po dolasku jedna od djelatnica ljubazno nas je primila i povela u obilazak moderniziranog lječilišta. Naravno,tijekom obilaska postavljali smo našoj voditeljici pitanja koja su nas zanimala; o lječilištu, naftalanu i njegovoj primjeni.
Recite nam,u terapijske svrhe primjenjujete izvorski naftalan ili on mora proći kakvu obradu?
Naftalan se prvo obrađuje geološkim i geofizičkim procesima u rafineriji u Rijeci da bi se uklonile sve štetne tvari i nakon toga dolazi ovdje. Držimo ga u spremištu iz kojeg ga crpimo u terapijske svrhe.
Za što sve koristite i na koji način naftalan?
Naftalan možemo primijeniti u obliku naftalanskih kupki u kadi (gdje se provodi medicinska gimnastika), u obliku obloga i kroz tehniku premazivanja. Nakon završetka terapije bolesnici se otuširaju.
Kolika je temperatura naftalana i koliko traje terapija u obliku kupki?
Pacijent je uronjen do prsnog koša u uljni medij temperature 34-38°C,ljeti je dovoljna temperatura od 36°C, a zimi je to obično 38°C, u trajanju od 8 do 14 minuta, a za lokalnu primjenu koristimo temperaturu od 40°C.
Kod kojih bolesti se primjenjuje terapija naftalanom?
Najčešće se primjenjuje kod kožnih bolesti kao što su: psorijaza, atopijski dermatitis, kontaktni dermatitisi, sklerodermija i različitih stanja nakon opeklina.Terapija naftalanom preporučuje se svaki dan tijekom 2-3 tjedna.
<Ide li nakon završetka terapije naftalan na sterilizaciju?
Da,tako je,vraća se u spremnike radi sterilizacije, a kade se dezinficiraju.
Puni lijepih dojmova i novih znanja napustili smo Specijalnu bolnicu Naftalan s vjerom da ćemo je ponovno posjetiti kako bismo nešto n
ovo stručno naučili.