Na stranicama Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH  23. listopada objavljen je sljedeći poziv:

“Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa uputilo je danas javni poziv svim školama u Republici Hrvatskoj za podnošenje prijedloga za dodjelu godišnje nagrade “Luka Ritz” za promicanje tolerancije i škola bez nasilja.

Sve osnovne i srednje škole u RH mogu  nominirati učenice i učenike koji promiču toleranciju, humano i nenasilno ponašanje, a početkom lipnja slijedeće godine jedan učenik/ca osnovne i jedan učenik/ca srednje škole dobit će ovu Nagradu.

Nagrada se sastoji od skulpture, posebnog priznanja u obliku povelje i jednogodišnje stipendije u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno. Škola koju pohađa nagrađeni učenik dobit će posebno priznanje.

Skulpturu, kao jedan dio Nagrade izraditi će student Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je danas raspisan natječaj za odabir najboljeg rada.

Rok za podnošenje prijava je do 15. ožujka 2009. godine. O dodjeli nagrade odlučuje Povjerenstvo u sastavu: predstavnik obitelji pokojnog Luke Ritza, predstavnik Nacionalnog vijeća učenika Republike, predstavnik Hrvatske Agencije za odgoj i obrazovanje, predstavnik Agencije za strukovno obrazovanje i predstavnik resornog Ministarstva.

Odluku o uspostavljanju godišnje nagrade “Luka Ritz” donio je prof. dr. sc. Dragan Primorac, ministar znanosti obrazovanja i športa,  krajem rujna 2008. godine.”

Prijedloge i nominacije  uz pismeno ili/i usmeno obrzloženje možete donijeti u redakciju Bila u kabinet broj 5 ili osobno profesorici Sajko, te se tako osobno uključiti u promicanje tolerancije i nenasilja u našim školama.

Zatečen najnovijim vijestima o nasilju među učenicima te posljednjim smrtnim slučajevima, Luka Sklepić svoj je sastavak potaknut Augustinovim Ispovijestima o Radostima i mukama školske dobi posvetio upravo toj temi.

Radost i muka dva su svojstva školovanja svakog srednjoškolca. Za neke više je radosti, a za druge, one lijene, više muke. Ipak, nisu svi istog karaktera, dara. Radost je jako lijep osjećaj, govorim to iz osobnog iskustva, jer kao srednjoškolac i ja se radujem svakoj dobroj ocjeni, ocjeni koja zadovoljava moj stav, moj status.

Naravno, imam tu i loših ocjena, zbog kojih ti više nije ni do čega  stalo, pogotovo ne do učenja, ništa ti se ne da, tj. bio je to za tebe još jedan loš i propao dan. Radost je, naravno, ugodniji osjećaj. Radost ne mora biti samo plod dobrih ocjena. Može biti i rezultat druženja s prijateljima, zadovoljstvo što smo naučili nešto novo, a i radost zbog ljubavi, što je nama srednjoškolcima osobito važno. Radost je ujedno i osjećaj kojim pobjeđujemo sve probleme te životne, a i školske muke.

Školske muke nikad ne prestaju. Iako ih nastojimo barem nakratko ukloniti, što se tiče školovanja, dobrih ocjena i znanja, uvijek nas snađu jer danas poučavanje postaje vrlo stresno zanimanje i mnogi učitelji trebali bi rješavati ne samo teškoće u učenju, nego i emocionalne i socijalne probleme te probleme u ponašanju nas učenika.

Škola je također mjesto na kojem se događa najviše nasilništa nad nama, učenicima. Često se nasilništvo događa i na putu do škole i na povratku iz nje. Napadačko ponašanje podrazumijeva verbalni, fizički i drugi oblik nasilja, što smatram da su najveće muke za nas učenike. Verbalno nasilje podrazumijeva prijetnje, izrugivanje, zadirkivanje i grđenje. Fizičko je nasilje kad netko udara rukama ili nogama, štipa ili sputava drugog tjelesnim dodirom. Pod drugim oblicima nasilja mislim na kreveljenje, nepristojne kretnje, namjerno isključivanje nekog iz skupine ili odbijanje da se udovolji željama druge osobe.

Nedolično ponašenje u nas učenika mijenja se s vremenom. Prije se nedoličnim smatralo ako su učenici trčali po školi, žvakali pod satom, stvarali buku i nosili neprimjerenu odjeću. Danas je problem složeniji jer su učenici izloženiji nasilju, drogi, alkoholu i preranim trudnoćama. Stoga mislim da je u nas učenika više muka nego radosti za vrijeme školovanja. Mislim da bi se nadređeni u školama morali zapitati zašto ne volimo škole, zašto nam je na nekim nastavnim satima dosadno,  trebali bi nastavu pojednostaviti pa bi na nastavi bilo ljepše i ugodnije profesorima i nama učenicima.

napisao: Luka Sklepić

Recite i vi ne nasilju u školama i na ulicama da bi nam svima školovanje bilo radosni doživljaj!

Tješim se, da nijedan pokret moj

ne će biti izgubljen, a ni dani.

Večer pod svodom južnih zvijezda,

majka na vratima katedrale,

ili na terasi s lozom oko stupova

traju kao slike u mislima Boga.

I poljupci ptica u krošnji

i snijeg na bodljikavoj žici.

Mogu reći sretan: moj dan bijaše lijep

kao let leptira od jutarnje rose

do večernje magle.

Pamtiš li rujne jeseni, pad lišća

na puste staze: iziđimo iz ovog parka,

već je zima, a nebo pepeljasto?

Priznajem, da me često bilo strah,

mene tako sitna ispod nekog mjeseca,

što je umrtvljivao stvari,

tako da sam zurio opčinjen

u zaleđene mu kratere,

samcat čak u gradovima

kao u pustinji bez riječi, bez vode,

opsjedan čudovištima, što se plaše vatrom,

dok taboruje na ivici pijeska.

Stoga bijah bučan u kavanama

i na avenidi s tužnom rasvjetom

pogrebnih društava

Casamientos y sepelios.

Gnječila me silna kupola

pod kojom su pitanja odjekivala

bez odgovora,

dok sam upostavljao most

među srcima, znajuć, da sam prolazan

kao krugovi na vodi.

Jednog jutra ne probuditi se.

Ne slušati više šum

u topolama,

kišu na krovovima

i u polusnu znati da se živi

s osmijehom za zrakoplove u visini,

što spajaju Tivat i rt Dobre Nade,

čije stijene kupa pjena

i fosfor planktona.

O utjeho, da ću biti mišljen

i viđen kraj posla u oživljavanju riječi,

kao što sam gledao

na otoku okruženom muljem

kako dahću u staklene kugle.

Živjet ću u uspomeni,

sleđen, skrućen, uzapćen.

O stvaralački Bože, u Tebi cvatu galaksije

I prve ljubavi, što gore kao luči.

Viktor Vida, 1952.

Međunarodni dan školskih knjižnica proglasila je 1999.godine predsjednica Međunarodne organizacije školskih knjižničara, dr. Blanche Woolls, a 2005. godine, to je potvrdio novi predsjednik Peter Genco.

Međunarodni dan školskih knjižnica obilježava se svake godine četvrtog ponedjeljka u mjesecu listopadu s određenom temom vezanom uz rad školskih knjižnica. Ove godine to je 27. listopada. U Hrvatskoj ga obilježavamo od 2002.godine u sklopu Mjeseca hrvatske knjige. Mjesec hrvatske knjige odvija se svake godine od 15.listopada do 15.studenoga, a ove godine je u znaku obilježavanja 500-tog rođendana najvećeg hrvatskog renesansnog književnika Marina Držića. U našoj knjižnici dijele se bookmarkeri s motivom Dubrovnika, rodnog grada Marina Držića. 

Kazivač: Vjekoslav Pintarić (1932.) Zapisala: Danijela Pintarić

Već devetu godinu zaredom obilježava se Svjetski dan jabuka. Cilj obilježavanja je uputiti na važnost jabuka, jer kako kaže stara poslovica “Jabuka na dan tjera doktora iz kuće van!” Taj  se dan potiče na čuvanje starih sorta jabuka koje cijepljenjem nestaju.
 

Zašto je jabuka “izašla iz raja”?

Jabuka je dokazano zdrava namirnica pa pojedemo li dvije jabuke dnevno, učinili smo mnogo za očuvanje svojeg zdravlja. Iako jabukama ne možemo izliječiti ni jednu bolest, njihovim svakodnevnim konzumiranjem možemo spriječiti pojavu mnogih zdravstvenih poteškoća i oboljenja.
Jabuka je naime prava mala riznica sastojaka koji pozitivno utječu na naš organizam. Ovisno o sorti, 100 g jabuke sadrži otprilike 85 g vode, 10,9 g ugljikohidrata te 3 g dijetalnih vlakana. U jabuci ima i do 40 mg vitamina C, potom vitamina A, E, B1, B2, B6 te beta-karotena. Ona sadrži i minerale, mnogo kalija (100 do 180 mg) te kalcij, fosfor, magnezij i željezo. Zahvaljujući velikom udjelu ugljikohidrata, posebno fruktozi i glukozi, opskrbljuje organizam energijom te sprječava umor i gubitak koncentracije. Iako su neke sorte voća mnogo bogatije vitaminom C, zahvaljujući kombinaciji tog vitamina, minerala i ostalih tvari u jabuci, jabuka potiče imunološki sustav organizma i vrlo je učinkovita u borbi protiv virusa, bakterija i razornog utjecaja slobodnih radikala. Upravo stoga štiti od prehlade, a u borbi protiv zloćudnih stanica primjerice dokazano smanjuje rizik za pojavu karcinoma debelog crijeva. Zahvaljujući pak karotinu  štiti i od utjecaja štetnih UV-zraka. Jabuka, između ostalog i stoga što sadrži pektin i celulozu, potiče i regulira probavu, stabilizira crijevnu floru te pomaže kod poteškoća s probavom, posebno proljeva te opstipacije, odnosno zatvora. Pozitivno djeluje i na srce i krvožilni sustav. Sprječava nakupljanje štetnih tvari u krvi, snižava povišeni kolesterol u krvi i sprječava začepljenje krvnih žila pa tako smanjuje rizik za pojavu tromboze i ateroskleroze, a pozitivno djeluje i na rad srca. Sadrži mnogo kalija, potiče izlučivanje suvišne tekućine iz organizma pa uz ostalo na taj način pogoduje i mršavljenju. Pozitivno utječe i na funkcioniranje bubrega, jetre i žuči.  Zahvaljujući pak kalciju i fosforu pozitivno utječe na izgradnju kosti i zuba, a kako je bogata i fluorom sprječava karijes te jača i štiti zubno meso i usnu floru.
 Kako sadrži i do 90 % vode i nimalo masnoća, jabuka uspješno gasi žeđ i osvježava nakon napornog treninga. U njoj se krije i serotonin pa je u podizanju našeg raspoloženja uspješnija čak i od pločice čokolade. K tome jabuka smiruje i ublažava neurozu i razdražljivost te je dobrodošla i kao sredstvo za smirenje i uspavljivanje
Prema vremenu sazrijevanja razlikujemo rane ili ljetne, srednje rane ili jesenske, te kasne ili zimske jabuke. Po obliku se dijele na okrugle, šiljate, plosnate, rebraste, bez rebara, s dubokom ili plitkom čašicom. Dijele se i po boji i svojstvu pokožice ploda na crvene, žute, šarene, obojene kao mramor, odnosno, glatke, sjajne, hrapave, i masne jabuke.
      
   
Sorte jabuka

Više je različitih sorata jabuka, no dolje prikazane najčeće su u našim voćnjacima ili na našim stolovima, a prikazali smo i neke danas već zaboravljene, starinske vrste.
                     
BREABURN sorta potječe iz Novog Zelanda, gdje su pronašli 1952. godine.  Sorta je pogodna za plantažni uzgoj i veoma produktivna. Berba započinje krajem listopada (u kontinentalnom dijelu zemlje i kasnije). Mora se čuvati u hladnjači kontrolirane atmosfere. Meso joj  je crvenkasto, veoma sočno, više slatkastog okusa i fine arome.
 
ELSTAR  je sorta nastala  na Institutu CPRO- DLO u Wageningnu u  Nizozemskoj križanjem Golden  delicious-a i Ingrid Marije. u proizvodnju je uvedena 1975. godine. Kod nas je slabije  zastupljena, kao plantažna sorta  osrednje je produktivnosti. Vrijeme berbe je prvih deset dana rujna. Meso je sočno, kiselkasto- slatkastog okusa.
 
 GALA je sorta nastala križanje sorti Kidds Orange Red i zlatnog delišesa. Uzgojio ju je H. Kidd u Greytownu na Novom Zelandu. U proizvodnju je uvedena 1965 godine. Kao sorta je osrednje produktivna plantažna sorta, a bere se krajem kolovoza. Čuva se u hladnjači do studenog. Meso je rumenkasto do kremasto, hruskavo, veoma čvrsto i sočno. Okus je sladak i aromatičan.
Sve se manje mogu naći vrste:
BOBOVEC  koji je podrijetlo iz njemačke rajnske pokrajine. Zori u drugoj polovici listopada, a upotrebljava se od siječnja do lipnja. Meso je zelenkasto-bijelo, pod kožom intenzivno zelenkasto, trpko, od početka tvrdo i kiselo, kasnije se smekša i postaje sočno.
 

BOŽIĆNICA je  domaća, starinska sorta crvene boje, plosnatog oblika. Meso joj je  hrskavo, kiselkastog okusa bijele boje. Kasno je jesenja sorta, koristila se zbog boje (svjetlo crvene) za ukrašavanje božićnih drvaca.
MASANKA je sorta vjerojatno potekla iz Štajerske odakle je se raširila u Češku i tamo dobila ime. U Hrvatskoj je zastupljena u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Zori u drugoj polovici listopada, a upotrebljava se od siječnja do lipnja. Meso je tvrdo, sočno, jedro, žute boje i karakterističnog mirisa.
 

ZLATNA ZIMSKA PARMENKA stara je engleska sorta, kod nas je edna od najpoznatijih starih sorta. Zrije  u početku rujna, a upotrebljava se od sredine rujna do kraja studenog. Meso je žućkasto, sočno, čvrsto, slatkastog i aromatičnog okusa.
 
Istražile: Mirjana Kos i Tea Mošmondor 3.c.

Dan jabuka u Medicinskoj školi