0

Sizifu je možda bilo zabavno?!

Posted by N.Sajko on April 21, 2015 in Vijesti

piše: Jonathan Claudio Beneš, 1.c


Učenici 1.c, 1.b i 1.d, koji pohađaju nastavu etike, u ponedjeljak ujutro, 13.04.2015., izašli su na školsko dvorište te šećući po njemu učili o novim pojmovima. Što su naučili? Da Sizifov posao i nije tako strašan kao što se obično misli… nauNili su što znače pojmovi esencija i egzistencija i tako sudjelovali u radu peripatetičke škole* koju je vodila profesorica Jadranka Težački. Jesu li bolje naučili nego da su sjedili u učionici? Vidjet ćemo na kraju školske godine!

*peripatetička škola- škola koju je Aristotel osnovao u šetalištima Likeje jer je smatrao da ljudi brže i bolje uče pod manjim fizičkim naporom, npr. šetnjom.

Share

Tags: ,

0

Teachmeet susret o razvoju digitalnih nastavnih sadržaja

Posted by N.Sajko on April 14, 2015 in Vijesti

Da bi nastavu učinila zanimljivijom i dinamičnijom, suvremena škola okreće se novim tehnologijama i surednjom nastavnika i udruga nastaju digitalni nastavni materijali. O razvoju takvih materijala održan je i Teachmeet susret u organizaciji CARNeta na kojemu je sudjelovala i vaša urednica i profesorica Nataša Sajko.

TEachmeet susreti sastanci su u virtualnom okruženju na kojima nastavnici imaju prigodu razmijeniti iskustva i stavove u prigodnoj formi kratkoga vremenski ograničenog izlaganja. Na ovom je susretu vrijeme bilo ograničeno na četiri minute. Želite li poslušati naša razmišljanja o školi novoga vremena poslušajte snimku webinara na Carnetovoj stranici Media on Demand.

Share

0

S atlantskim vjetrom u kosi i baskijskim zrakom u plućima…

Posted by N.Sajko on March 21, 2015 in Tema tjedna, Vijesti

Nevjerojatna je činjenica koliko je mladenačkim prijateljstava, razmjene iskustava i novih spoznaja posljedica europskoga projekta “Capture the World in a Photo” koji se već drugu godinu, zahvaljujući sredstvima Programa za cjeloživotno učenje, točnije njegova potprograma Comenius – namijenjenoga učenicima vrtića, osnovnih i srednjih škola – zbiva u našoj školi.

Zahvaljujući dodijeljenim dvadeset i dvjema tisućama eura, iz naše je škole do sada deset učenika naše škole: Davorka Kramarić, Damir Horvat, Sara Bačani, Glorija Kuserbanj, Eva Marija Jalšić, Tea Vuk, Mihaela Bregović, Ivona Mrazović, Romana Brežnjak, Julija Cerovečki te troje nastavnika:Saša Josip Milec, Ivan Gložinić i Nataša Sajko posjetilo škole u Njemačkoj, Finskoj i Španjolskoj, dok se jedno put u Tursku izjalovio u listopadu prošle godine zbog zahuktale ratne situacije u pograničnome području sa Sirijom. Naša je škola ugostila i tridesetak učenika i desetak nastavnika iz sviju škola sudionica projekta, sad već prije gotovo godinu dana, a mnogi su nam rekli da im je baš susret u Hrvatskoj ostao u najljepšem sjećanju. :-) . Uspjeli smo nabaviti i novi fotoaparat za rad naše grupe, a da su se pokazali i rezultati, govori i prvo mjesto osvojeno na natjecanju u Istambulu (kojem smo nažalost prisustvovali samo svojim radovima) Davorke Kramarić. Davorka je svoj trud kapitalizirala pozivom da sudjeluje u još jednoj mobilnosti: ovoj u Baskiju te je tako postala jedina učenica koja je pozvana na čak dvije mobilnosti.

Polako se zbrajaju doživljaji i kupuju karte za posljednje putovanje na našemu projektu u daleki baltički grad Gdanjsk, točnije maleno mjestašce Sierakowice u kašupskoj pokrajini slavenske nam Poljske. Organiziramo posljednji krug fotografskih natjecanja s temom vode koju je odabrala pobjednica izložbe u Beasainu, izložbe o kojoj ćete još čitati u našem putopisu.

Zadatke smo razdijelili po danima: o svakom danu boravka u predivnoj Baskiji izvještava vas druga sudionica putovanja, natjecateljica i predstavnica naše ponosne fotogrupe, a o danim provedenim na aerodromima i po autobusima profesor Milec i ja…

1. dan – subota, 29. veljače 2015.

piše: Nataša Sajko

Iako su avionske karte za put u Baskiju kupljene nekoliko mjeseci ranije, dan prije puta desetak sam puta provjerila jesu li na mjestu i pišu li u njima svi potrebni podatci. Posljednje su poruke izmijenjene u kasnim večernjim satima, kofer je čekao ispunjen do vrha i strašio me svojom debljinom: hoće li izdržati bacanja i prebacivanja s aviona u avion?

Putovanje smo sretni i nasmiješeni, malčice i nervozni, započeli pred našom školom. Zahvaljujući susretljivim roditeljima Romane Brežnjak i Julije Cerovečki, ovaj put smo do aerodroma u Zagrebu putovali osobnim automobilima. Na Plesu smo popili svoje zadnje Jane, potvrdili karte i izvagali kofere (pa odahnuli – sve je u redu!), prošvrljali maleckim prostorom dućana i nestrpljivo čekali uzlijetanje.

Svim je našim učenicima bilo to prvo putovanje avionom. Na licima im se vidjelo uzbuđenje, a svojim pošalicama nastojali smo s njih odagnati strah. Let do Munchena potrajao je svega pedesetak minuta, ali stigli smo pojesti i prvi Lufthansin sendvič. Bio je odličan! Na minhanskom aerodromu imali smo taman toliko vremena da projurimo od jednoga kraja do drugoga i čekiramo se za drugi let do Bilbaa u sjevernoj, atlantskoj, pokrajini Baskiji u kojoj se nalazi i naše konačno odredište: gradić od petnaestak tisuća stanovnika Beasain i njihova gimnazija, BIP – Beasain Instituta, naša škola domaćica. Predivne i preskupe trgovine samo su promicale pred mojim očima! Do Bilbaa smo letjeli sat i pol i nebo je i ovaj put bilo posuto nebeskim ovčicama s kovrčastim runom oblaka, tek tu i tamo probijali su taj nebeski oblačasti tepih šiljasti vrhovi Alpa i Pirineja.

U Bilbau nas je dočekala nasmiješena i vedra koodrinatorica Maite Fresnillo, profesorica povijesti umjetnosti , s nama već dobro poznatim profesorom engleskoga jezika Xabierom Zalalegijem, poznatijem po nadimku Pitxtu (čitaj Pitču), dragim prijateljem i izvrsnim domaćinom, pokazalo je vrijeme provedenom u Baskiji.

Umorni, ali sretni, na autobusnoj stanici u Beasainu smo se oko osam sati susreli s učenicima i roditeljima domaćinima koji su odveli naše putnice u svoje domove, a nas je čekala još uzbudljiva večera u Kući jabukovače (Cyder Haus) u kojoj smo uz jabukovaču iz golemih bačava kušali i raznorazne domaće delicije: svježeg pečenog bakalara, izvrstan goveđi steak, domaće slastice i orahe koje smo sami razbijali u toj pomalo robusnoj i vrlo jednostavnoj seoskoj građevini. Što da kažem, legli smo tek sutradan, a i to sutradan bilo je vrlo naporno…

2. dan: nedjelja, 1. ožujka 2015.
piše: Romana Brežnjak

Nakon napornog putovanja došao je i taj dugo iščekivani prvi susret sa svim učenicima drugih zemalja. Dan je započeo vrlo energično. Sastali smo se ujutro u palači Igartza koja se nalazi u samom središtu Beasaina, okružena predivnim zelenilom. Domaćini su nas ugodno iznenadili svojim tradicionalnim plesom popraćenim pjesmom za dobrodošlicu. Uslijedile su igrice za zagrijavanje, bolje upoznavanje i probijanje leda, a nakon toga predstavili smo vlastite škole i države. Naši domaćini, ponosni Baski, bili su prvi sa zanimljivom i detaljnom prezentacijom iz koje smo naučili mnogo o tome gdje se nalazimo. Nakon njih nastupile su Njemice sa svojim kratkim i simpatičnim videom o školi. Zatim Poljakinje koje su nas impresioniraele predivnim fotografijama Poljske koje su i same snimile. Nakon njih, došao je red i na nas, učenice Medicinske škole. Svi su bili zadovoljni našim nastupom i smatramo da smo dobro predstavile našu školu i državu ostalim sudionicima. Na kraju su nastupili osebujni Finci koji su se vrlo opušteno predstavili, a iznenadili su nas i „slatkim“ poklonom. Nakon formalnih predstavljanja, za sve nas organiziran je obilazak grada Beasaina, da se upoznamo s mjestom u kojem ćemo biti sljedećih tjedan dana. Obilazak je bio vrlo kratak, ali smo doznali da je palača Igartza zapravo stari mlin iz 16. stoljeća i vrlo lijep primjerak srednjovjekovne baskijske graditeljske kulture te da je maleni kulturni biser inače visoko industrijaliziranoga gradića s mnoštvom tvornica i trgovina. Nakon kulturnoga razgleda vratili smo se u palaču koja je danas gradska vijećnica poslušati predavanje predavanje o fotografskoj tehnici HDR koju su nam predstavili i temeljito objasnili učenici domaćini. Rastali smo se s profesorima i krenuli na ručak kod svojih domaćina. Predvečer, učenici su se sastali kod palače Igartza i krenuli smo svi zajedno na planinu. Pješačenje po svježem zraku s predivnim vidicima odlično je utjecalo na nas i naš oporavak. Po dolasku na odredište, odlučili smo malo odmoriti noge te smo se kroz razgovor i druženje svi bolje upoznali, a nakon toga upoznale smo njihov tradicionalni sport, baskijski rukomet. Naravno, i mi smo se okušale u njemu s više ili manje uspjeha. Uz sport i zabavu, družili smo se do kasne večeri, a nakon toga smo se vratili svojim domaćinima na večeru.

3. dan – ponedjeljak, 2. ožujka 2015.

piše: Ivona Mrazović

Naš treći dan u Baskiji započeli smo balonima, tortom i stihovima pjesme “Sretan rođendan” na svim jezicima projekta u čast naše Romane koja je napunila sedamnaest godina. Nakon pusica i lijepih želja sa svih strana uputili smo se prema Pasai, gradiću nedaleko od Beasaina, gdje nas je, kao što smo već i navikli, dočekala kiša. U Baskiji je kiša postala normalna svakodnevnica i bilo je veoma čudno, barem za mene, ako bih se nakon cjelodnevnih aktivnosti kući vratila suhih cipela. Moja “zamjenska obitelj” svake večeri me dočekivala s upaljenom sušilicom rublja, jer su već nakon prvog dana shvatili kako ne mogu izbjeći “plivanje” u oceanu i slične izazove koji mi se nađu na putu.No, vratimo se mi Pasai. Nakon kratke šetnje uz obalu i laganu kišicu uz povjetarac stigli smo do “Albaola the Sea factory of the Basques”, tvornice i muzeja u kojem smo imali priliku uživo vidjeti izradu tradicionalnog baskijskog broda te repliku jednog od najpoznatijih brodova kitolovaca San Juana iz 16.stoljeća. Pokraj jednog od brodova u muzeju smo se fotografirali i naša fotografija je sljedećeg dana završila u baskijskim novinama, na što smo veoma ponosni. Nakon razgledavanja imali smo slobodno popodne za ručak i vježbanje HDR fotografije, koja je bila naša glavna fototema cijelog tjedna. Kada smo stigli u Beasain, naši domaćini su nas s nestrpljenjem čekali na željezničkoj stanici (jer oni su morali taj dan provesti na nastavi!) i jedva su čekali da s nama podijele planove o zajedničkoj večeri i proslavi Romanina rođendana koji su organizirali kad nas nije bilo. Bilo nam je odlično, zabavili smo se,” fino napapali” i uvjerili u odlične kulinarske sposobnosti naših prijatelja iz Beasaina.

4. dan: utorak, 3. ožujka, 2015.

piše: Julija Cerovečki


U 8 sati ujutro skupili smo se ispred škole u Beasainu i uputili se prema kupališnom gradiću Zarautzu. Stigli smo na plažu u Zarautzu, na obali Atlantskog oceana i uživali fotografirajući u HDR tehnici, a predivne smo atlantske pejsaže iskoristili i za snimanje prve zajedničke fotografije svih sudionika ove mobilnosti kad nas je sustigao val s Atlantika. Malo je reći da je fotografija ispala savršena! Cipela punih vode, krenuli smo prema muzeju fotografije u kojem smo doznali kako je nastala fotografija i kako je tekao njezin razvoj kroz povijest. Vidjeli smo, također, razne oblike fotoaparata koji su se rabili u prošlosti, od ogromnih pa sve do onih malenih koje jedva da i raspoznajete kao fotoaparat. Dakako, ne smijem zaboraviti pozlaćeni fotoaparat koji je koristila Lady Gaga i sliku jednog odličnog fotografa koji je s preko 10 tisuća sličica bogatih ljudi, napravio veliku sliku beskućnika. Nakon muzeja fotografije, uputili smo se u grad Bilbao u kojem smo posjetili čuveni muzej Guggenheim najpoznatiji zbog svoje fenomenalne građevine koja pripada najljepšim primjercima modernoga graditeljstva, izgrađen na obalama rijeke Nervion 1997. Za izgled muzeja zaslužan je ugledan američko-kanadski arhitekt Frank Gehry koji je zamislio da se pročelje i fasada muzeja oblože tankim slojem tintana te tako postigne zlaćana boja koja se održava u boji kamena zgrade sveučilišta koja se nalazi s druge strane rijeke i primjer je tradicionalne renesansne arhitekture. Guggenheim je muzej apstraktne umjetnosti i na svijetu postoje samo tri takva muzeja; jedan je u Veneciji, jedan u New Yorku, a jedan u Bilbau. Muzej Guggenheim utemeljio je Solomon Guggenheim, 1939. Godine. U muzeju su izložena djela nekih najpoznatijih svjetskih umjetnika, Richarda Serre i njegovog postava The Matter of Time, ili skulptura velikog pauka autorice Louise Bourgeois. Pauk je visok deset metara, izrađen je od bronce, čelika i mramora te stoji uz obalu rijeke Nervion. Nakon napornog, ali zabavnog izleta, vratili smo se u Beasain gdje smo se zabavili s našim domaćinima uz pjesmu i ples.

5. dan: srijeda 4. ožujka 2015.

Srijeda je. Četvrti je dan otkako smo u Beasainu.Danas smo se sastali u 8:30 na željezničkom kolodvoru te se vlakom zaputili u grad San Sebastian ili baskijiski Donostiju. Baski svoj jezik još nazivaju i euskera, i to je jedan od najstarijih europskih jezika, te rijedak jezik koji ne pripada indoeuropskoj porodici jezika, pa ga dosta ništa ne možete razumjeti na temelju svojeg poznavanja ostalih europskih jezika. Jednosatna vožnja bila je tiha i svi su bili nekako pospani. Po dolasku u započeli smo razgledavanje, ušli smo i u katedralu koja nas je zadivila svojom prostranošću i predivnim vitrajima. Vidjeli smo i gradsku vijećnicu, te razne parkove koji uistinu oživljavaju središte grada. Još jedna zaista zanimljiva i simpatična inovacija koju smo zamijetili u gradu je rent a bike, koja nam se jako svidjela. Zatim smo došli do predivne, velike pješčane plaže čiji prizor oduzima dah La Conche, najmondenije plaže u Baskiji u kojoj ljetuju i kraljevske obitelji. Zapravo su to dvije plaže koje kao da se u očima spajaju: veća La Concha i manja i stanovnicima draža Ondarreta. Iako je lagano padala kiša, to nas nije spriječilo da prošećemo obalom. Uskoro se i vrijeme popravilo pa smo stvarno uživali u pogledu i ugođaju. Tu smo imali prilike raditi i vježbati fotografirati u naučenoj tehnici fotografiranja u HDR-u. Dolaskom do kraja obale vrijeme je bilo odlično, na sveopće veselje prisutnih fotografa. Razgledali smo i fotografirali skulpturu Češljevi vjetra uglednog baskijskoga umjetnika Eduarda Chillide, Tamo smo se zadržali oko pola sata, a na povratku nas je zahvatio jak vjetar. Svi smo se složili da nikada nismo osjetili takvu silinu vjetra kao što je bila ova pa smo i shvatili zašto je umjetnik dao ime svojoj skulpturi upravo to ime. I nas je vjetar iščešljao. Po povratku na početnu točku, vrijeme se opet smirilo, te nas je odlično služilo ostatak dana. Prošli smo kroz stari dio grada Parte Vieja sa jedinom uličicom koja je ostala nakon teškoga napada Napoleonovih trupa za Napoleonskih ratova, te su osvjedočili zašto je San Sebastian odabran na Europsku prijestolnicu kulture 2016. s poljskim gradom Wroclawom. Putem som prošli i pored treće najpoznatije plaže u Donostiji koja se nalazi kraj muzeja, svjetski poznatoj surferima iz cijeloga svijeta, a iznenadili smo se prizorom ogromnih kamenih kocki koje su bile „nabacane“ uz uvalu. Taj prizor je bio zaista zapanjujuće iznenađenje za koje smo mislili da je tamo iz estetskih razloga. Tada smo čuli pravu priču. Te su kocke zapravo tamo da bi štitile uvalu od silovitih valova, pošto je u prošlosti zabilježen događaj kada je zbog nemilosrdnosti oceana bio srušen prvi most, a oštečenja su zabilježena čak do petog mosta u nizu. Prelaskom preko obnovljenog prvog mosta, posjetili smo izložbu Josea Manuela Ballestera, čiju izložbu nismo smjeli fotografirati, no svi smo bili impresionirani predivnim fotografijama, njihovim kompozicijama, bojama, prizorima, idejama i pričama koje te fotografija govore. Nakon izložbe imali smo slobodno vrijeme za ručak, te poslijepodne namijenjeno uglavnom za kupovinu i obilazak poznatih baskijskih pinču parova (to su zalogajnice u kojima ima na stotine malenih sendviča s vrlo različitim sastojcima) To vrijeme svi smo iskoristili na šetnju gradom, kupovinu nekih sitnica za prijatelje, obitelj ili pak za sebe, te na kavu s prijateljima iz drugih zemalja. U 17:30 sastali smo se svi zajedno na željezničkom kolodvoru San Sebastiana, te krenuli vlakom natrag. Jednosatna vožnja vratila nas je u Beasain, a mi smo se tada vratili svojim domaćinima na večeru. Nakon večere mnogi učenici odlučili su se sastati u gradu i družiti se sa ostalim sudionicima projekta.

6. dan – četvrtak, 5. ožujka 2015.

piše: Mihaela Bregović

Stigao je i četvrtak. U 8 sati smo se našli ispred škole i a zatim smo započeli obilazak škole po grupama. Naši vodiči su bili učenici gimnazije. U školi se mogu odabrati tri usmjerenja: umjetničko, prirodoslovno i društveno, a gimnazijski je program prilagođen odabiru studija i sastoji se od desetak predmeta. Školu pohađaju i učenici s posebnim potrebama, koji izrađuju ukrase, te ih onda prodaju ostalim učenicima u školi. Učenici u jako osviješteni o brizi za okoliš, npr. razvrstavaju smeće, ne koriste uljane boje i recikliraju. Nakon razgledavanja škole krenuli smo u posjet dvama selima. Autobusom smo krenuli prema prvom odredištu srednjovjekovnom selu Seguri. Segura je staro srednjovjekovno mjesto , bogato poviješću. Prva stanica je bio posjet muzeju o povijesti Segure i pogledali smo kratak film o tome. Muzej je stara srednjovjekovna zgrada bogata različitim stvarima. Stanovnici Segure jako cijene svoju povijest tako da kada su svečanosti svi se maskiraju, prolaze kroz selo, npr. fašnik, Uskrs… Prolazeći selo vidjeli smo da neki stanovnici na vratima imaju jednu vrstu biljke suncokreta. Oni kažu da ih ta biljka štiti od zlih duhova. Nakon Segure posjetili smo selo po imenu Zerain. Tamo smo se malo odmorili u lokalnom kafiću i posjetili jedan dućančić bogat suvenirima. Zatim smo se popeli na planinu na kojoj je smješten muzej o rudarstvu kako se nekada radilo, i uz to smo pogledati obrazovni film o tome kako su radili, kako su se stanovnici zabavljali. Nakon muzeja posjetili smo unutrašnjost samog nekadašnjeg rudnika. Za tu prigodu smo obukli kabanice i zaštitne kacige. Rudnik je bogat mineralima i različitim oblicima gljivica. Nakon završenog posjeta rudniku vratili smo se do škole gdje su nas dočekali naši domaćini i odveli na ručak. U 18h smo se našli ispred Igartza palači gdje smo sudjelovali otvorenju izložbe i zajedničkim glasovanjem odabrali pobjednicu natjecanja u temi Pokret u sportu koju je odabrala upravo naša Davorka s voditeljem naše fotogrupe profesorom Sašom Milecom. Nakon proglašenja pobjednice koja je za nagradu dobila baskijsku beretku, učenica njemačke škole iz REgensburga odabrala je temu za novi krug natjecanja, a to će biti voda. U osam sati smo se našli ispred restorana Artzaienea gdje smo svi skupa večerali. Nakon večere smo se zabavljali uz glazbu i baskijski narodni ples. Nakon restorana krenuli smo svi zajedno u grad da se zabavimo jer nam je to bio zadnji dan posjeta Beasinu. Prolivene su neke suze, ali bio je to, sve u svemu, uzbudljiv tjedan.

7. dan: petak, 6. ožujka 2015.

piše:Saša Josip Milec

Stigao je i taj posljednji dan, povratak u Zagreb. Za rastanak snimili smo posljednju fotografiju na željezničkoj stanici u Beasainu, prolili koju suzicu i sjeli u svoj autobus koji nas je odveo u Bilbao u kojem smo snimili i svoj posljednji zajednički selfie. Baskiji smo rekli – baj-baj.

Share

Tags: , , , ,

0

Državna smotra iz Građanskoga odgoja: Simulirana suđenja

Posted by N.Sajko on March 17, 2015 in Tema tjedna, Vijesti

Učenici prvih razreda naše škole pobijedili su na prvoj Državnoj smotri simuliranih suđenja u Zagrebu. Učenici su to koji se školuju za medicinske sestre i tehničare i u svojem redovitom programu slušaju predmet Građanski odgoj. Čestitamo!

piše:Sara Hatlak, 1.a

Najmlađi razredi u Medicinskoj školi Varaždin koji se školuju za medicinske sestre i tehničare slušaju predmet Građanski odgoj i obrazovanje. Ljubav i zainteresiranost za taj predmet te naša volja i rad i, naravno, prijedlog naše prof. Jadranke Težački potaknuli su nas da se priključimo državnoj smotri simuliranog suđenja. Slučajem kojeg smo dobili od suda bavili smo se mjesec dana, svake subote (radna i neradna). Svi škole sudionice Smotre dobile su isti slučaj za pripremu za natjecanje.

Vrijeme nam baš i nije nekad išlo na ruku, ali kako kažu djeca iz Lovrakova romana Vlak u snijegu „Kad se male ruke slože / sve se može, sve se može“. Tako smo mi udružili našu volju, zanimanje, pozitivnu energiju, smijeh, veselje i zaboravili da je subota te smo se bavili našim slučajem. Puno smo vježbali i kad smo bili spremni, otišli smo na Općinski sud u Varaždinu gdje nas je dočekala sutkinja Vesna Jug Blažin pred kojom smo izveli simulaciju suđenja. Dobili smo pokoji savjet te smo „popravni ispit“ položili u subotu, tj. tjedan prije odlaska na državnu smotru u Zagreb. Cijeli tjedan smo bili svi jako uzbuđeni i jedva smo čekali da dođe subotu. Tko čeka taj i dočeka; mi smo čekali i konačno dočekali sunčanu i pravu proljetnu subotu.
Sedmoga ožujka 2015. godine učenici Ena Jalšovec, Emil Šmintić, Roko Galeković, Sabina Posavec, Nives Blažeković, Stela Pevec, Sara Hatlak, Marijeta Vuk, Adrijana Leskovar, Monika Kočet, Iva Cikač te naša mentorica Jadranka Težački uputili su se prema Općinskom sudu u Zagrebu kako bi sudjelovali na Državnoj smotri simuliranih suđenja u Zagrebu i prikazali stečene vještine i znanja.
Kada smo kretali, svi smo bili uzbuđeni, a uzbuđenje je raslo kada smo se približavali sudu. Nakon prolaska kroz kroz detektor metala smjestili smo se u sudnicu br. 118 gdje smo se pripremali za prvi krug suđenja. Naš prvi protivnik bila je Srednja škola Blato (Korčula). Prije početka suđenja upoznali smo simpatične i razgovorljive „kolege“ iz Trogira koji su nam dali pokoji savjet. Kada je započeo prvi krug suđenja, naša je škola bila zastupala optužbu. Emil Šmintić je kao svjedok optužbe sjeo je na stolicu pred sutkinjom te je “zapeo” na prvom pitanju: „Kako se zovete?“. Nakon prvog kruga bili smo malo razočarani na koji način je škola Blato pristupila suđenju, a sutkinja je to dopuštala. Kako kaže jedna misao : “Život nije uvijek fer, ali je i dalje dobar!“, tako je bilo i nama nakon prvog kruga jer smo znali da smo briljirali te smo opušteno kročili u drugi krug Smotre. U drugom krugu dočekala nas je Prva sušačka hrvatska gimnazija iz Rijeke te oštra, dobra, jednom riječju savršena sutkinja. U drugom suđenju svjedočili smo „mučenju“ svjedoka pri protuispitivanju Riječana, ali ni oni nam nisu mogli ništa, jednostavno smo se na svakom pitanju snašli i odgovorili kao da smo ga već znali. Naši svjedoci, a posebno naša Ena koja se je snašla na svako „provokativno“ pitanje. Prošao je i drugi krug i kada smo izašli iz sudnice osjećali smo se kao da već imamo iskustva u Smotri simuliranih suđenja, a nama je to bio tek prvi put. Vani je sve sudionike čekao ručak. Nakon što smo se najeli, uputili smo se prema našem minibusu i krenuli smo prema Muzeju suvremene umjetnosti. Muzej nas je iznenadio svojim sadržajem.Nakon gledanja nesvakidašnjih izložaka spustili smo se niz tobogan koji je započeo na trećem katu. Da mogu napisati u jednoj rečenici kako je bilo u subotu, napisali bi samo ovo: „Dan za pamćenje.“
Carpe diem

– Iskoristi dan; ja mislim da smo mi taj dan iskoristili na najbolji mogući način, jednostavno je bilo nezaboravno, a sitnice koje su nasmijala naša lica u sudnicama ostat će urezana u naša sjećanja cijeli život.

Share

0

U mojem svijetu tko sam ja?

Posted by N.Sajko on December 10, 2014 in Vijesti

piše: Sara Bačani

4. prosinca 2014. etičari četvrtih razreda, Tea Pahić, Ida Branković, Dominik Vincek, Anna-Magdalena Ponjavić, Lucija Danilović, Petar Mišak i Josip Špoljarić, s profesoricom Jadrankom Težački posjetili su izložbu fotografija “U mojem svijetu tko sam ja?” u novootvorenom Centru Tomislav Špoljar. Autori fotografija su polaznici Centra za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar, dok je organizator i realizator izložbe Foto klub Varaždin i voditelj Dražen Zrinski.
Foto klub Varaždin 2003. godine pokrenuo je fotografski program “U mojem svijetu tko sam ja?” u Centru Tomislav Špoljar u Varaždinu. Organizirali su brojne fotoradionice i fotoškole u kojima su polaznici Centra kreativno i zapaženo sudjelovali. Upravo iz tih fotoradionica izbor je odličnih fotografija koje je Foto klub Varaždin prezentirao na izložbi.

Share

0

Dan škole

Posted by N.Sajko on May 15, 2014 in Vijesti

piše: Natalija Hoić, 1.d
I ove godine 12. svibnja 2014. održane su szanimljive radionice povodom Dana Medicinske škole Varaždin, koja je slavila pedeset i četvrti rođendan. To je ujedno i Dan sestrinstva te se svaki učenik s poštovanjem prisjetio Florence Nightingal, začetnice modernog sestrinstva. Učenici su imali mogućnost izabrati neku od radionica na kojoj su uz zabavu mogli naučiti nešto novo i korisno. I ove godine maturanti su održali dugogodišnju tradiciju te su se uz prigodan program oprostili od profesora i ostalih učenika. U dvorištu naše škole 4.D i 4.E svojim plesom, pjesmom i govorom zaokupili su veliku pažnju te zahvalili stručnom osoblju naše škole na uloženom trudu. Rođendan naše škole i maturanti kojih ćemo se svi rado prisjećati učinili su ovu školsku godinu još veselijom i zabavnijom.

Share

0

Novo druženje uz knjigu i kavu

Posted by N.Sajko on March 27, 2014 in Vijesti

piše: Nataša Borščak

26. ožujka 2014. u našoj knjižnici tijekom 5. sata u prijepodnevnoj smjeni ponovno se održao Book Café. Neformalno se družilo uz knjigu i šalicu kapučina 16 učenika iz 2.a, 2.b, 2.c i 2.d. Recitirali su i čitali pjesme poznatih hrvatskih pjesnika: Antuna Gustava Matoša, Miroslava Krleže, Josipa Pupačića, Vesne Parun te drugih.

Druženje smozapočeli čitanjem učeničkih pjesmama napisanih na rodnim kajkavskim idiomima Bednje i Donje Voće. Na samom kraju smo bili čuli izvedbu pjesme Tene Hudoletnjak: Rijeka i more s kojom je uspješno nastupilaveć treću godinu na županijskome Lidrano-u. Svoju je ljubav prema knjizi i pjesničkoj riječi iskazao još jednom i Tenin razrednik, profesor Ivan Rogina. Druženje su organizirale profesorica Sunčica Podoreški i knjižničarka Nataša Borščak.

Share

Tags: , ,

0

Matoš na grafitima

Posted by N.Sajko on March 20, 2014 in Tema tjedna


100. obljetnicu smrti najvećeg hrvatskog književnika iz razdoblja moderne obilježili smo happeningom na školskim hodnicima i lijepljenjem grafita na školske hodnike, katedre, ploče, toalete, prozore… Cilj je bio probuditi znatiželju suučenika za Matoševo stvaralaštvo i upoznati konceptualnu umjetnost. Učenici su i snimali svoje vlastite videouradke na kojima su izgovarali napisan tekst lijepeći ga pritom na izabrano mjesto. Neki su pritome pokazali iznimnu duhovitost i oštroumnost, spoznavajući snagu i moć umjetničke riječi.

Share

Tags: , , ,

0

Leppavirta, Finska – druga mobilnost na EU projektu Capture the world in a photo

Posted by N.Sajko on March 1, 2014 in Vijesti

Leppavirta, Finland

Share

0

I ove smo godine posjetili Kuću sunca u Globočecu

Posted by N.Sajko on February 17, 2014 in Vijesti

Ugrađena slika 3

Share

Copyright © 2006-2015 B i l o All rights reserved.
Fatal error: Call to undefined function wp_get_theme() in /home/medskvz/public_html/novine/wp-content/themes/desk-mess-mirrored/functions.php on line 306