Razredni glogster
Eduglogster simpatičan je alat za izradu digitalnih postera. Učenici I. d – Leon Trakoštanec i Monika Novak – predstavljaju svoje školske zadaće oblikom glogstera.
Sretan Božić!
Sretan Božić i veselu Novu godinu žele vam svi članovi redakcije
Bila!
redakcija
Vrhunski sportski uspjesi nisu izostali unatoč tjelesnom invaliditetu!
piše: Marta Taradi, 3.d
Povodom Međunarodnog dana invalida, 3.12 , u organizaciji prof. Dragana Ivankovića ugostili smo profesionalnu stolnotenisačicu, Helenu Dretar Karić, koja je kao tinejdžerica nastradala u prometnoj nesreći te pritom ostala u invalidskim kolicima. Cilj nam je bio naučiti kako normalno komunicirati s osobama s invaliditetom i suzbiti svoje predrasude i stereotipna mišljenja.
„Imati i htjeti imati cilj“, najvažnija je misao u čovjeka. Helena Dretar Karić, pozitivna je i optimistična osoba koja nas je svojim energičnim ozračjem dirnula u srce. Način na koji se ona nosi sa svojom sudbinom, način na koji ona prihvaća invalidnost i samim time što se smatra istom kao i svi ostali, znak je njezine borbe za život i želja za uspjehom. Šokantnom viješću, koju je primila njezina obitelj pa i ona sama prije petnaestak godina, promijenio se njihov život. Osobe s invaliditetom i dalje se suočavaju s neprihvatljivim stavovima, utemeljenim na predrasudama, strahu, niskim procjenama onoga što se može od njih očekivati i na nepovjerenju u njihove sposobnosti, zbog toga se obilježava Međunarodni dan invalida kojim ih se želi osnažiti, pomoći im kod tumačenja i ostvarivanja ravnopravnosti u društvenom životu, te drugih vrsta pomoći.U Europskoj uniji se organiziraju različiti projekti, predavanja i radionice za invalide, ali i za sve ostale da bi im se približio način života invalida, te da bi se poslodavci, javne ustanove i dr. prilagodili osobama s invaliditetom. Jedan od većih problema jesu arhitektonske barijere koje im onemogućavaju normalno kretanje.
Više o životu invalida saznali smo u intervjuu s gđom. Helenom.
Kada se i kako dogodila prometna nesreća?
-Nastradala sam kao pješak, sa 17 godina u 3.razredu srednje škole.
Koja je bila vaša reakcija na invalidnost?
- U početku je to bio šok, ali sam to prihvatila i nastavila sasvim normalan život.
Jesu li se vaše životne navike i život promijenili nakon nesreće?
-Da, nakon povratka s rehabilitacije morali smo prilagoditi kuću. Proširili smo prizemlje uključujući 2 sobe, kupaonicu. Također vozim automobil prilagođen osobama s invaliditetom, ali živim sasvim normalno.
Kako vam je bilo na početku kad ste saznali da ćete ostatak života provesti u invalidskim kolicima i je li to promijenilo vaše snove?
- Na početku je bilo teško, ali me ta nesreća nije spriječila da nastavim sa životom. Ja vjerujem da sve ovisi o osobnosti, ali i o karakteru osobe. Važno je biti uporan, ne odustati. Nije spriječilo moje snove jer sam bila sportaš i prije nesreće, samo sam krenula u drugom smjeru, počela sam se baviti stolnim tenisom umjesto rukometom.
Kako su to prihvatili vaša obitelj, rodbina i prijatelji?
-Srećom, obitelj je uvijek bila uz mene. Kad sam bila u Zagrebu i u Toplicama imala sam puno posjeta. Dolazili su mi prijatelji ali…nakon 2- mjeseca je to počelo prestajati, i tek onda shvatiš tko ti je pravi prijatelj. Nakon nesreće sam počela upoznavati ljude s invalidnošću i sad imam nekoliko jako dobrih prijatelja s kojima se zabavljam i često družim.
Poštuju li ljudi znakove za invalide? Jesu li vam ikad oduzeli prednost?
-Dan danas dođem u situaciju da mi ljudi oduzmu prednost na parkiralištu. To je česti problem jer neki iskorištavaju karticu za invalide iako u autu nema invalida samo da bi se parkirali. U banki mi ljudi daju prednost, iako ponekad i ja propustim neke osobe, osobito starije, jer ipak, ja sjedim i mogu čekati.
Jeste li zaposleni?
-Trenutno nisam, posvetila sam se profesionalnom treniranju stolnog tenisa.
Koji vam je najveći uspjeh i jeste li bili na natjecanjima izvan države?
-Najveći? Pa dosad sam dogurala do Svjetskog prvenstva na Paraolimpijskim igrama te druge godine idem u London što me jako veseli. Bila sam na natjecanjima u Argentini, Brazilu, Koreji..
Sudjelujete li u nekim organizacijama, projektima ili akcijama koje pomažu osobama s invaliditetom?
-Da, sudjelujem.Često idem po školama i pričam svoju životnu priču. Jedan od projekta je Paraolimpijski dan a provodimo ga po Međimurju.
Životna priča Helene Dretar Karić može nas naučiti mnogim stvarima. Jedna od njih je da trebamo cijeniti ono što imamo i da najprije vjerujemo u sebe te da ne posustajemo nego da se borimo. Prema invalidima se trebamo ponašati kao i prema svima ostalima, ne smijemo ih smatrati manje vrijednima ili pak obraćati previše pozornosti na njihove nedostatke te pretjerano pomagati i raditi stvari koje mogu i sami učiniti. Trebamo im pomoći samo ako oni zaista trebaju našu pomoć.
Evo, kako glasi mali bonton u ponašanju prema invalidima.
1. Najosnovnije? Usredotočite se na osobu, a ne na njen invaliditet!
2. Pristojno je rukovati se sa osobom sa invaliditetom, pa čak i kad osoba ima ograničene mogućnosti pokreta ruke ili koristi protezu ili je slijepa.
3. Prije nego priskočite u pomoć, uvijek upitajte osobu sa invaliditetom da li želi Vašu pomoć. Možda pomoć nije potrebna, ili je nepoželjna.
4. Nemojte se vješati ili naslanjati na nečije ortopedsko pomagalo (kolica, hodalica, štake, štap). Pomagala su dio nečije osobnosti, pa nemojmo ih tresti, naslanjati se na njih, itd.
5. Govorite direktno osobi sa invaliditetom, ne nekome pokraj, kao da ta osoba ne postoji. Naročito kada su u pitanju slijepe i osobe oštećenog sluha.
6. Ako će razgovor trajati više od nekoliko minuta sa osobom u invalidskim kolicima, sjednite, kako bi došli u istu visinu očiju.
7. Nemojte ponižavati ili ponašati se zaštitnički prema osobi sa invaliditetom time što ćete je tapšati po ramenima ili glavi.
8. Kada nekome objašnjavate put, mislite na stvari kao što su udaljenost, gdje su udubljeni putevi ili postavljene rampe, vremenski uvjeti i fizičke prepreke koje mogu ometati kretanje osoba sa invaliditetom.
9. Nemojte obeshrabrivati djecu u postavljanju pitanja osobi sa invaliditetom o ortopedskim pomagalima (kolica, hodalice, štake, proteze, štapovi).
10. Kad se osoba koja koristi kolica „prebaci” iz njih u automobil ili na stolicu, klupu, WC školjku, krevet i slično, nemojte micati kolica van njenog dohvata. Ako se ipak moraju maknuti iz nekog razloga, pitajte za mišljenje osobu koja koristi kolica. Isto se odnosi i na osobe koje koriste hodalice i štake!
11. U redu je koristiti izraze kao: „hodati pokraj” ili „idemo se prošetati” kad razgovarate s osobom u kolicima. Ona to shvaća kao izražavanje zamisli o kretanju u istom smjeru.
12. Ljudi koji koriste kolica različitih su fizičkih mogućnosti. Neke osobe koje koriste kolica mogu hodati uz pomoć štaka ili drugih ljudi na kraće udaljenosti. Oni koriste kolica, jer im ona pomažu u očuvanju snage i za efikasnije kretanje na udaljenostima.
13. Nemojte misliti o ljudima sa ortopedskim pomagalima kao o bolesnicima. Ortopedska pomagala su vid pomoći osobama u prilagođavanju ili za kompenzaciju funkcija oštećenih organa za kretanje. Oštećenja mogu nastati i bez pojave zaraznih ili drugih bolesti. Neki od razloga korištenja ortopedskih pomagala mogu biti: oštećenje leđne moždine, moždani udar, amputacija, mišićna distrofija, cerebralna paraliza, multipla skleroza, dječja paraliza, bolesti srca, teži oblici reumatičnih bolesti i još mnogo drugih uzroka pri oštećenju organa za kretanja.
14. Pazite na svoje predrasude! Nemojte misliti kako je upotreba ortopedskih pomagala tragedija. Kad su invalidska kolica dobro opremljena i odabrana, ona zapravo mogu značiti slobodu koja pruža korisniku mogućnost slobodnog kretanja i punog angažmana u životu.
15. Razgovarajte normalno, koristeći svakodnevne izraze, kao što su: “Vidimo se”; “Pozdravljam, trčim dalje”; “Čujemo se”; te druge izraze, bez obzira na vrstu invaliditeta osobe sa kojom razgovarate.
16. Ako razgovarate sa osobom koja ima poremećaj govora, pa nešto niste razumjeli, ne pravite se da ste razumjeli, nego zamolite tu osobu da vam ponovi.
17. Kada razgovarate sa osobom oštećenog sluha, izravno joj se okrenite, ne povisujte glas, i ne govorite joj u uho. Ta osoba će razumjeti vaše izraze lica, čitati sa usana ili koristiti pomoćnika da joj vaše riječi prenese internacionalnim ručnim znacima. Možete koristiti i pisanje teksta, ako situacija to dozvoljava.
18. U prometu posebno poštujte vozače – osobe sa invaliditetom, koje imaju na svojem vozilu istaknutu međunarodnu oznaku, tako što ćete povećati rastojanje, smanjiti brzinu i povećati oprez, jer većina osoba sa invaliditetom dobri su vozači, ali sa neznatno sporijim reagiranjem.
Svima, a osobito osobama s invaliditetom, želimo Sretan Božić i veselu novu 2012. godinu.
Božićna čestitka u Wordle alatu
Pokušajte i sami sastaviti sličnu čestitku koristeći Web. 2. 0. alate – Wordle, WordClouds i sl.
title="Wordle: Čestitka">
style="padding:4px;border:1px solid #ddd"/>
Kap naftalana za slap zdravlja
Jeste li čuli da nafta može biti ljekovita? Jeste li znali da se u Hrvatskoj nalazi jedino europsko nalazište takve nafte u Europi, a drugo otkriveno u svijetu? Znate li da se ta ljekovita nafta primjenjuje u liječenju kožnih bolesti, osobito psorijaze, u kombinaciji s termomineralnom vodom? Naši fizioterapeuti to znaju, a kako to izgleda u praksi doživjeli su i pri posjetu Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju osnovanu 1989. u Ivanić Gradu.
piše: Monika Halapa, 3.d
U subotu 3.12.2011 učenici 3.d razreda zajedno s nastavnicom Ksenijom Janjušević i ravnateljicom mr.sc. Mirjanom Grabar Kruljac posjetili su jedino nalazište naftalana u Europi,koje se nalazi na obroncima pitome Moslavačke gore u Ivanić Gradu. Poznato je da ovaj prirodni ljekoviti agens pomaže u liječenju bolesnika s kožnim bolestima i bolestima sustava za kretanje. Po dolasku jedna od djelatnica ljubazno nas je primila i povela u obilazak moderniziranog lječilišta. Naravno,tijekom obilaska postavljali smo našoj voditeljici pitanja koja su nas zanimala; o lječilištu, naftalanu i njegovoj primjeni.
Recite nam,u terapijske svrhe primjenjujete izvorski naftalan ili on mora proći kakvu obradu?
Naftalan se prvo obrađuje geološkim i geofizičkim procesima u rafineriji u Rijeci da bi se uklonile sve štetne tvari i nakon toga dolazi ovdje. Držimo ga u spremištu iz kojeg ga crpimo u terapijske svrhe.
Za što sve koristite i na koji način naftalan?
Naftalan možemo primijeniti u obliku naftalanskih kupki u kadi (gdje se provodi medicinska gimnastika), u obliku obloga i kroz tehniku premazivanja. Nakon završetka terapije bolesnici se otuširaju.
Kolika je temperatura naftalana i koliko traje terapija u obliku kupki?
Pacijent je uronjen do prsnog koša u uljni medij temperature 34-38°C,ljeti je dovoljna temperatura od 36°C, a zimi je to obično 38°C, u trajanju od 8 do 14 minuta, a za lokalnu primjenu koristimo temperaturu od 40°C.
Kod kojih bolesti se primjenjuje terapija naftalanom?
Najčešće se primjenjuje kod kožnih bolesti kao što su: psorijaza, atopijski dermatitis, kontaktni dermatitisi, sklerodermija i različitih stanja nakon opeklina.Terapija naftalanom preporučuje se svaki dan tijekom 2-3 tjedna.
<Ide li nakon završetka terapije naftalan na sterilizaciju?
Da,tako je,vraća se u spremnike radi sterilizacije, a kade se dezinficiraju.
Puni lijepih dojmova i novih znanja napustili smo Specijalnu bolnicu Naftalan s vjerom da ćemo je ponovno posjetiti kako bismo nešto n
ovo stručno naučili.
Adventska putovanja
Sjećanje na Graz
piše: Izabela Tomašek, 2. d
Bilo je toplo rano jutro. Trebalo je požuriti da stignem na autobus u Varaždinu. Prije dolaska autobusa veselo smo razgovarale o našem putu u Graz. Autobus je izgledao kao stara kočija na kat, ali bez konja. Smjestili smo se u autobus i dogovorili plan puta. Neki su spavali, jedni igrali igrice, a drugi razgovarali. Nakon pola sata vožnje došli smo pred slovensku granicu. Kod slovenske granice svi smo izašli van iz autobusa. Pregledali su putovnice i ubrzo smo krenuli dalje. Vožnjom kroz Sloveniju vidjeli smo šume obavijene maglom. Prelazeći ptujski novi most preko Drave u daljini su se vidjele stare zidine Ptuja. Brzom autocestom stigosmo u Graz.
Izvan Graza smo navratili u kupovni centar. Čim smo ušli u Graz, prvo posjetili smo Kunsthaus. Kunsthaus je moderni muzej dizajniran 2003.godine pokraj rijeke Mure. Nakon muzeja smo prošli most rijeke Mure i vidjeli Murinsel ( „Otok na Muri“ ). Taj otok je sagrađen radi pročišćavanja Mure. Krenuli smo prema unutrašnjosti grada. Tamo smo ušli u staru, raskošnu crkvu. Izašavši iz crkve krenuli prema glavnom trgu. Približavajući se glavnom trgu sve smo više uviđali svjetucanje žaruljica. Na trgu smo ugledali naopako obješene borove okićene žaruljicama. U uličici na glavnom trgu nalazile su se jaslice od leda. Jaslice su bile osvijetljene reflektorima. Nakon jaslica posjetili smo božićni sajam koji se nalazio malo dalje od glavnog trga. Na sajmu su bile razni ručno izrađeni predmeti. Poslije smo pošle na glavni trg gdje se održavao još jedan sajam. Taj sajam je bio puno veći od drugoga i kod njega se okupljalo mnogo ljudi.
U 18 sati počeli smo se svi okupljati pred jednom trgovinom. Kad smo se svi skupili, krenuli smo prema autobusu. Kad smo krenuli doma, već smo svi bili umorni. U Varaždin smo se vratili oko pola deset. U Varaždinu su nas čekali naši roditelji.
Ljudsko srce ili težnja za srećom
- razmišljanje o čovjeku i njegovoj težnji sreći
piše: Matija Horg, 2.c
Čovjeka kao biće možemo definirati bićem sreće. Jedna od njegovih najdubljih težnji jest da sve svoje misli, želje i osjećaje upravlja i ravna prema toj želji.Naš pjesnik P.Preradović kaže: ” Ljudskom srcu uvijek nešto treba, / zadovoljno nikad posve nije. / Čim željenog cilja se dovreba / iz njeg odmah sto mu želja klije.” Čovjekovo srce je ono koje želi, koje ljubi, koje ga tjera k ostvarenju cilja. Kad čovjek postigne cilj, onda nije zadovoljan postignutim već stalno želi nešto drugo, nešto novo. Srcem se osjeća zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. Srce i pamet, razum i volja, kod čovjeka se ne može lako odvojiti. Želja i volja, tj. „srce“ jest to što gura i tjera čovjeka da ostvari ono što naumio, premda mu razum drugačije govori. Stoga čovjek osjeća da nije samo postavljen na ovom svijetu kao kamen ili nešto neživo, već da ima razloga za život, da je u životu i zadan, te se trudi tu svoju zadanost i ostvariti. Ukoliko se ponaša kao da nema nikakve zadanosti, takav čovjek je beživotan.
Ljudski je život kratak. Kao što Calderon u svojoj drami „Život je san“ upućuje na prolaznost života.“No prije nego tako nešto bude, /ti ćeš se opet vratiti da spavaš tamo/ gdje će ti dobra ovog svijeta pričinjati/ se ko da si ih snio.“ Iako čovjek ne može izbjeći sudbinu, ipak se svojom upornošću i razboritošću može suprotstaviti višim silama. Mladi ljudi odrastajući osjećaju da se nalaze pred različitim raskrižjima života. A nije svejedno kojim će putem poći. Tako J. Habdelić u peldi „ Pervi oca našega Adama greh“ opisuje put mladih ljudi i uspoređuje ga sa: putem orla u zraku, to je put nestalne pameti, putem zmije na zemlji, to je put nasladnosti,ne čistoće i pijanstva , putem lađe na moru – to je put k potpunom življenju i slobodi. Na svakom raskršću, u svakom pravcu, nudi sreća ili njezin privid te treba pogoditi pravi put kojim poći. Nekad nije lako izabrati jer između dvije suprotne stvarnosti samo je jedan ispravan put.
Između dobra i zla nema kompromisa ni trećeg puta, isto tako između istine i laži, marljivosti i lijenosti, iskrenosti i neiskrenosti.
Zato trebamo dobro promisliti i prepoznati te izabrati pravi, pošten put koji će nas usrećiti, pa makar bio težak i trnovit. Kad to postignemo onda bi tu sreću trebali znati cijeniti, vrednovati i biti zadovoljni s onim što smo postigli i s tim živjeti do kraja života.
AIDS kao jedna od spolnih bolesti
1. prosinca Svjetski je dan borbe protiv AIDS-a. Odgovornošću i znanjem može se spriječiti seksualno rizično ponašanje i opasnost od zaraze. Zato prilažem sljedeću poveznicu na stranicu namijenjenu Seksualnoj edukaciji mladih – SeZaM.
(glavna i odgovorna urednica Nataša Sajko, prof.)
Mladi i spolno aktivni
piše: Petra Špoljarić, 4. d
Zamislite samo izraz lica prodavačice kad dođete kupiti kondome. U tom trenutku nitko se ne bi htio naći na vašem mjestu. Ali zašto je to tako. Naime, zemlje koje nisu u tranziciji već odavno su riješile problem zatvorenosti prema toj temi. A da mladi ne znaju previše o svojoj spolnosti svjedoči i to da su se brojni skupili na glavnom zagrebačkom trgu te su akcijom dijeljenja letaka i zaštitnih sredstava podučavali svoje vršnjake. Zar to nije dovoljan poziv na to da se u škole uvede sat seksualnog odgoja kojeg imaju samo malobrojne škole? Time bi se riješile mnoge nedoumice i uvidjele posljedice neodgovornog ponašanja. A sada nešto više i AIDS-u samo jednoj od spolno prenosivih bolesti.
AIDS i broj oboljelih
Znaju li mladi kakvom se riziku izlažu kada ulaze u spolne odnose mijenjajući pri tome više partnera.Mnogi uopće ne razmišljaju nego se upuste u nešto što bi im moglo zauvijek promijeniti život.Osim spolnih prenosivih bolesti zasigurno je problem i prijevremena trudnoća.Upravo tu se nameće pitanje „Može li dijete, odgajati dijete?!“. Ipak to je surova stvarnost koja se događa iz dana u dan. Naša svijest o zaštiti uvelike se povećala, ali smatram da je još uvijek to tabu tema.
Znam da Vam je već navrh glave slušati o smrtonosnim bolestima, krizi, ubojstvima, ali 1. prosinca je dan kada cijeli svijet bruji o jednoj opakoj i nemilosrdnoj bolesti koja velikim koracima korača svijetom, a posebice Afrikom.
Pogađate?! Da to je AIDS, SIDA ili ako želite određeniji naziv to je Sindrom stečenog nedostatka imunuteta uzrokovan virusom Humane imunodeficijencije ili ti HIV-om kojim je zaraženo oko 40 milijuna odraslih i djece, a 21 milijun već ih je umrlo.Ove zastrašujuće brojke trebale bi sve nas potaknuti na razmišljanje o tome što mi kao pojedinci možemo napraviti kako bi se to spriječilo.
Život ugroženih
Zamislite kakav je osjećaj biti izoliran i obilježen zbog nečega za što nisi kriv.Mnogi slučajevi zaraze dogode se na primjer neposredno nakon davanja krvi unesrećenoj osobi koja primi inficiranu krv te se i sama zarazi samo zato jer netko nije obratio dovoljnu pozornost na ispitivanje krvi.
Gledajući mnoge dokumentarne filmove zasigurno ste naišli na jedan koji prikazuje lošu poziciju majki u Africi za koje je porod pitanje života i smrti jer gotovo nijedna žena ne donese na svijet zdravo dijete već zaraženo upravo tim zloćudnim virusom, a da ne govorimo o smrtnosti majki i novorođenčadi prilikom samog poroda.
Vapaj u pomoć kojeg nitko ne čuje
Mi ljudi smo takvi da kad je nama dobro, kad imamo svega u izobilju, ne obraćamo pozornost na svoju braću u potrebi, ali kad se nama nešto ružno dogodi tada smo spremni okrenuti cijeli svijet kako bismo preživjeli, ali ne nalazimo nikoga.
Zašto je to tako?
Odgovor leži u svakom čovjeku pojedinačno.Možda je to strah od toga da se i sami ne zarazimo u dodiru s oboljelima ili nam možda jednostavno nije stalo.Ako je Vaša dilema u tome da se ne zarazite, u to možete biti sigurni da ne ćete.
Poznate osobe izlaze iz svojih „fansy“ palača i pomažu
Sjetite se samo princeze Diane od Wellsa. Iako su je hranili „zlatnom žlicom“ ona je zadržala svoju humanost i brižnost upravo za one koji su bili odbačeni od svih. Svojim je golim rukama njegovala i hrabrila najbolesnije, a da pritom nije pomišljala na svoje zdravlje. Znam takvih je ljudi malo, ali lijepo je znati da su oni postojali ili još uvijek postoje.
Ima jedna zgoda vezana uz Majku Terezu, svjetski poznatu nesebičnu humanitarku koja je prilikom jednog posjeta princezi Diani na kraljevskom dvoru rekla:“ Apsurdno je koliko tu ima neiskorištenog prostora, a na ulici beskućnici traže kartonsku kutiju kako bi se sklonili od studeni.“. Diana s pritom osjećala jako potišteno, ali to je bilo izvan njezine moči. To je naprosto bio zakon i težnja za raskoši kraljevskog dvora i engleskog parlamenta.
Situacija u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je do sada registrirano 395 zaraženih, ali taj broj je u stalnom porastu.Ugrožena skupina su narkomani koji nesterilnim narkomanskim iglama u svoje tijelo unose taj opaki virus.
Ponavljanje „magistra vitae“spašava milijune života.
Mislim da se premalo govori o tome jer smatram da je ponavljanje „majka znanja“ te da se samo time može doprijeti do ljudi.U najsiromašnijim zemljama Azije i Afrike upravo su tom metodom stalnog ponavljanja i reklamiranja posljedica ne korištenja kondoma suzbili gotovo za jednu trećinu širenje te bolesti koja se osim krvlju i s majke na dijete prilikom poroda, preko posteljice ili dojenjem prenosi još i spolno.
U ovo doba demokracije kada svi stišćemo razumijevanje i prihvaćanje posebice za najugroženije članove naše zajednice neka se nađu i „oni“.Oni koji žive u nadi za bolje sutra, oni kojima je naša pomoć neophodna.
Upamtite, samo blagi stisak ruke i koja topla riječ ublažiti.
Teorija reletiviteta
piše: Nataša Sajko
Simpatična “okružnica” stigla je i na našu adresu. Radi poboljšavanja međusobne komunikacije učenika, nastavnika i djelatnika škole objavljujemo je na stranicama školskoga lista.
Vidimo li proces učenja i poučavanja jednako – mi nastavnici i mi učenici? Kako ostvariti zadovoljstvo u razredu svih sudionika procesa?
Život s dijabetesom, borba protiv dijabetesa
Dijabetes je stanje u kojem tijelo ne može regulirati razinu glukoze (šećera) u krvi jer gušterača ne proizvodi inzulin ili ga ne proizvodi dovoljno; definiciju zna svaki učenik naše škole, ali da li je to dovoljno?
piše: Valentina Vidaček, 4.d
Nitko od nas ne razmišlja o nečemu što nas se direktno ne tiče, skloni smo zanemarivati upozorenja, simptome… Ne razmišljamo o dijabetesu jer ne bolujemo od njega. Čini nam se smiješnim brinuti se o nečemu što ima netko nama dalek, smatramo gubitkom vremena čitajući o tome, ali zašto bi uvijek drugi obolijevali. Poznate su nam činjenice o posljedicama dijabetesa, o liječenju, ali manje poznato nam je kako izgledaju svakodnevne situacije dijabetičarima? Možda kad to saznamo učinimo nešto po tom pitanju jer broj oboljelih od dijabetesa vrtoglavo raste.
Ono što se nama čini kao obično putovanju na kojem ćemo vidjeti nešto novo, zabaviti se, većini dijabetičara predstavlja dodatnu brigu oko liječenja, njihova dnevna rutina se poremećuje i oni moraju biti posebno oprezni. Najgore je adolescentima čije hormonalne promjene utječu na narušavanje glikemijske kontrole. Imaju napade u školi i često nailaze na nerazumijevanje i ismijavanje vršnjaka. Takvo ponašanje prethodi depresijama, bezvoljnosti, osjećaju se izolirano, neprihvaćeno. Međutim, sve što bih sada napisala pročitala sam u knjigama o dijabetesu, ali kako zapravo izgleda život dijabetičara pitala sam Maju Horvat, učenicu naše škole, koja je vrlo rado pristala govoriti o životu dijabetičara.
Maja: Dijabetes, tipa 1, dijagnosticiran mi je kada sam imala samo dvije godine. Roditeljima se u početku bilo jako teško prilagoditi. Morali su naučiti sve o dijabetesu, pravilnoj prehrani, davanju inzulina, mjerenju koncentracije šećera u krvi i urinu, a najvažnije kako se ponašati u slučaju hiperglikemije, hipoglikemije i ketoacidoze. Sada je već sve u redu. Svi u obitelji konzumiramo hranu koja je preporučena za dijabetičare - time su mi jako olakšali prilagodbu.
U početku sam koristila 2 inzulina koja sam aplicirala pomoću injekcije. A unazad 7 godina imam ugrađenu inzulinsku pumpu, koja mi je bitno olakšala liječenje i kontrolu bolesti.
Moram priznati da mi često ide na živce to što neprestano moram paziti na nešto. Što se tiče dijabetesa je dosta dobro, ali najveći mi je problem celijakija, koja mi je dijagnosticirana prije 9 godina. A kod celijakije moram paziti i na minimalne količine glutena, što je preteško. Ne mogu na pizzu, ne smijem peciva, kruh, tjesteninu, hamburger… Ne smijem sve što mi mladi najviše volimo.
Međutim, s druge strane, jedna od dobrih strana dijabetesa jest ta što se zdravo i pravilno hranim.
Stres jako loše utječe na šećernu bolest, tj.povisuje ga, stoga moram biti vrlo oprezna kad odgovaram ili pišem ispit. Ne smijem se dodatno opterećivati u čemu mi jako pomažu prijatelji.
Moram odati priznanje i svom razredu u kojem nema zadirkivanja ni nerazumijevanja. Od samog početka otvoreno smo o svemu razgovarali (najviše na satu razrednog odjela). Objasnilo im se da moram paziti na prehranu, što su svi s razumijevanjem prihvatili.
Približava se maturalac i moji problemi se ne vežu uz odabir odjeće već uz mijenjanje infuzijskog seta, i inzulina, a da o celijakija niti ne govorim. Međutim, ne mogu reći da je toliko loše jer imam inzulinsku pumpu koja mi sve znatno olakšava.
Bilo bi pogrješno kad bih rekla da me dijabetes u nečemu ograničava, mislim da kad nešto jako želiš, ništa te ne može zaustaviti. Svima koji imaju dijabetes poručujem da se pridržavaju terapije i kad se nauče živjeti s dijabetesom, sve ostalo postaje lako.
Nakon što nam je Maja ispričala svoju životnu priča o borbi s dijabetesom, nije li najmanje što možemo paziti na svoje zdravlje? Nastanak dijabetesa može se spriječiti. Prvi korak jest vidjeti na čemu smo, izmjeriti razinu glukoze, kolesterol, trigliceride, krvni tlak. Upravo takvo mjerenje održalo se 14.11.2011.g. u hodniku naše škole. Laboranti su provodili sva mjerenja na svima koji su to željeli. Oni su napravili prvi korak, potaknuli nas na borbu, na nama jest da odlučimo hoćemo li nastaviti.
Poticaj dijabetičarima:
Sir Steve Redgrave, osvajač pet uzastopnih zlatnih medalja u veslanju bolovao je od dijabetesa. Kad mu je dijagnosticiran dijabetes, mislio je kako je gotovo s njegovom karijerom sportaša, ali uz podršku i savjetovanje svoga medicinskog tima, te uz puno upornosti i volje, ispunio je svoja najveća očekivanja na Olimpijskim igrama u Sydneyu 2000.g.