0

U mojem svijetu tko sam ja?

Posted by N.Sajko on December 10, 2014 in Vijesti

piše: Sara Bačani

4. prosinca 2014. etičari četvrtih razreda, Tea Pahić, Ida Branković, Dominik Vincek, Anna-Magdalena Ponjavić, Lucija Danilović, Petar Mišak i Josip Špoljarić, s profesoricom Jadrankom Težački posjetili su izložbu fotografija “U mojem svijetu tko sam ja?” u novootvorenom Centru Tomislav Špoljar. Autori fotografija su polaznici Centra za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar, dok je organizator i realizator izložbe Foto klub Varaždin i voditelj Dražen Zrinski.
Foto klub Varaždin 2003. godine pokrenuo je fotografski program “U mojem svijetu tko sam ja?” u Centru Tomislav Špoljar u Varaždinu. Organizirali su brojne fotoradionice i fotoškole u kojima su polaznici Centra kreativno i zapaženo sudjelovali. Upravo iz tih fotoradionica izbor je odličnih fotografija koje je Foto klub Varaždin prezentirao na izložbi.

Share

0

Dan škole

Posted by N.Sajko on May 15, 2014 in Vijesti

piše: Natalija Hoić, 1.d
I ove godine 12. svibnja 2014. održane su szanimljive radionice povodom Dana Medicinske škole Varaždin, koja je slavila pedeset i četvrti rođendan. To je ujedno i Dan sestrinstva te se svaki učenik s poštovanjem prisjetio Florence Nightingal, začetnice modernog sestrinstva. Učenici su imali mogućnost izabrati neku od radionica na kojoj su uz zabavu mogli naučiti nešto novo i korisno. I ove godine maturanti su održali dugogodišnju tradiciju te su se uz prigodan program oprostili od profesora i ostalih učenika. U dvorištu naše škole 4.D i 4.E svojim plesom, pjesmom i govorom zaokupili su veliku pažnju te zahvalili stručnom osoblju naše škole na uloženom trudu. Rođendan naše škole i maturanti kojih ćemo se svi rado prisjećati učinili su ovu školsku godinu još veselijom i zabavnijom.

Share

0

Novo druženje uz knjigu i kavu

Posted by N.Sajko on March 27, 2014 in Vijesti

piše: Nataša Borščak

26. ožujka 2014. u našoj knjižnici tijekom 5. sata u prijepodnevnoj smjeni ponovno se održao Book Café. Neformalno se družilo uz knjigu i šalicu kapučina 16 učenika iz 2.a, 2.b, 2.c i 2.d. Recitirali su i čitali pjesme poznatih hrvatskih pjesnika: Antuna Gustava Matoša, Miroslava Krleže, Josipa Pupačića, Vesne Parun te drugih.

Druženje smozapočeli čitanjem učeničkih pjesmama napisanih na rodnim kajkavskim idiomima Bednje i Donje Voće. Na samom kraju smo bili čuli izvedbu pjesme Tene Hudoletnjak: Rijeka i more s kojom je uspješno nastupilaveć treću godinu na županijskome Lidrano-u. Svoju je ljubav prema knjizi i pjesničkoj riječi iskazao još jednom i Tenin razrednik, profesor Ivan Rogina. Druženje su organizirale profesorica Sunčica Podoreški i knjižničarka Nataša Borščak.

Share

Tags: , ,

0

Matoš na grafitima

Posted by N.Sajko on March 20, 2014 in Tema tjedna


100. obljetnicu smrti najvećeg hrvatskog književnika iz razdoblja moderne obilježili smo happeningom na školskim hodnicima i lijepljenjem grafita na školske hodnike, katedre, ploče, toalete, prozore… Cilj je bio probuditi znatiželju suučenika za Matoševo stvaralaštvo i upoznati konceptualnu umjetnost. Učenici su i snimali svoje vlastite videouradke na kojima su izgovarali napisan tekst lijepeći ga pritom na izabrano mjesto. Neki su pritome pokazali iznimnu duhovitost i oštroumnost, spoznavajući snagu i moć umjetničke riječi.

Share

Tags: , , ,

0

Leppavirta, Finska – druga mobilnost na EU projektu Capture the world in a photo

Posted by N.Sajko on March 1, 2014 in Vijesti

Leppavirta, Finland

Share

0

I ove smo godine posjetili Kuću sunca u Globočecu

Posted by N.Sajko on February 17, 2014 in Vijesti

Ugrađena slika 3

Share

0

Dan zaljubljenih

Posted by N.Sajko on February 10, 2014 in Vijesti

 

piše: Antonia Matejak, 3.b

 

Bliži nam se polako slavni 14. veljače – Valentinovo ili Dan zaljubljenih. U današnje je vrijeme to iskomercijalizirano do stupnja gdje većina ljudi prezire taj dan i želi samo da prođe, ili pak neprestano kritiziraju uz rečenicu „ako nekoga voliš, voliš ga svaki dan u godini“. Istina je da će za tebe svaki dan biti Valentinovo ako iskreno voliš drugu osobu, ali zašto ne prihvatiti jedan određeni dan kada imamo povoda da iskažemo dodatnu pozornost svom partneru? Najvažnije je da ne zaboravimo koliko ljubavnih pothvata i veza zapravo počinje baš 14. veljače. Možda bismo veljaču mogli nazvati i mjesecom „hrabrosti“ za sve sramežljive zaljubljenike.

No, gdje je sve to počelo i zašto uopće postoji Valentinovo? Naravno, svi znamo sv. Valentina, kršćanskog sveca iz doba Rima. U to je vrijeme živio car Klaudije I. koji je naredio svojim vojnicima da se ne smiju zaručiti niti stupiti u brak jer je smatrao da će se tada odbiti boriti u ratovima i  radije ostati kod kuće sa svojim obiteljima. Svi svećenici osim buntovnog Valentina poštivali su ovu odluku, tako da je on jedini potajno održavao ceremonije vjenčanja svih mladih parova. S vremenom su ga ulovili i bacili u tamnicu 14. veljače te mu odrubili glavu. Narod ga je ubrzo proglasio svecem i počeo štovati dan 14. veljače kao njegov spomendan. Budući da su ga proglasili zaštitnikom zaljubljenih, i taj je  datum postao Valentinovo.

Ovo je samo jedna od teorija. Druga, iz razumljivih razloga nepopularnija teorija govori da se u srednjovjekovnim vremenima smatralo da se ptice počinju pariti 14. veljače, pa je tak nastao i ovaj običaj.

Bez obzira na povijest ovog događaja, mi veljaču poznajemo kao mjesec ispunjen plišanim srcima, čokoladama i ostalim predmetima koje nameće potrošačka ekomija. Srećom nismo još otišli tako daleko kao naši susjedi na drugim kontinentima: Tajland taj dan obilježava kao ludilo vjenčanja – parovi čekaju u dugačkim redovima kod matičara. Na obali Admanskog mora parovi iz Indije, Japana, Koreje i Tajlanda svoja vjenčanja održavaju pod vodom – parovi ronioci potpisuju vodootporne bračne ugovore.
Valja također spomenuti osobe koje ne troše, već zarađuju na taj dan. Valentinovo je jedan od najvažniji poslovnih dana u godini za tisuće cvjećara, proizvođače slatkiša te draguljare.

Nemojte biti ogorčeni na Valentinovo, to je samo pokušaj zbližavanja ljudi, iskazivanja pažnje i nježnosti prema osobi koju volimo. Ali također nemojte pasti na komercijalizam – pokloni vam nisu potrebni. Najljepši poklon jest da darujete sebe: nasmiješene i ispunjene ljubavlju.

A za sve vas bez „ljubavi svog života“ – možda je baš Valentinovo dan za akciju. Ako odbijate samu pomisao na to, uvijek možete nabaviti mačku.

 

 

 

 

Share

0

Učenice Medicinske škole sudjelovale na Županijskoj smotri Lidrano

Posted by N.Sajko on February 7, 2014 in Vijesti

Na županijskoj smotri Lidrano 2014. sudjelovali su i učenici naše škole. Literarnim radovima Sara Detić, Iris Latin i Tea Sokol, a recitacijama Tena Hudoletnjak i Alan Melnjak. Mentorice su im bile profesorice Sunčica Podoreški, Nataša Sajko i Ines Ercegovac.

 

Donosimo pohvaljen rad Iris Latin.

 

Čežnja

Lutalica čezne za domom, starost za mladosti,  rob za slobodom, pjesnik za nadahnućem, vojskovođa za slavom, no za čime čezne dugovječna rijeka dok trepereći teče, prevaljujući čitav kraj,  ostajući na mjestu?

Rijeka daje život, a sama nije živa. To je samo jedna neobičnost rijeke. Njene čežnje ne mogu biti svakidašnje. Vuče li je čežnja k skrovitom proplanku na kome je prvi put ugledala danju svjetlost? Dok se majušna zrnca pijeska lijeno razmiču pred bistrom vodicom, a pjev je ptica još nadglasava, je li tad najsretnija?  Rijeka nikomu ne smeta i svakom je namjerniku drago dok je sretne. Zimzelenim brdima vodom napaja ponosita stabla i vrtloži se u zdencima. Rijeka se pjenuša u svojim slapovima, prkosi mrzlom ledu i drsko žubori, ali nadživjet će rijeka i tisućljetna stabla koja je uzgojila, a neće se osloboditi leda. Dok poskakuje po kamenu razmetljivo  kiteći se zrakama sunca, kao da zaboravlja koliko je plitka. Tvrd kamen sputava joj tok. Možda čezne za dolinama gdje je najjača. Svojim gorostasnim rastom ih je izdubila, porodila je bijele gradove i uzorane njive. U njoj se ogledaju tužne vrbe i vitke breze, tanki mostići i polagani čamci. U gustom mulju komešaju se ribe u svom ogledu s pticama dugih nogu, vratova i kljunova.   Rijeka ovdje tone u tišinu, a šapat trstike i zlokobni kreket s lopoča odaju da se bliži kraj njezina puta.  Rijeka skonča vidljivo, ali ne i naočigled i u tome je iznenađujuća. Kad se na obzoru prostre plavetnilo, rijeka samo ležerno uđe u njega. Izgubi se u prožimanju s nečim božanski čistim i lijepim.

Može se pri takvom dirljivom susretu pomisliti da je rijeka cijelim tokom čeznula za morem, no ta je misao grešna kao misao da hrast čezne za truleži. Rijeka ne žudi ni za vrutkom svoga izvora, ni za srebrnim brzicama ili geganjima u nizinama. Ako i za čim čezne, onda je to beskonačnost kojoj teži u svakom svom pogledu ili, ne dokopavši se vječnosti,  za zaboravom.

 

 

Share

0

Regensburg

Posted by N.Sajko on January 13, 2014 in Vijesti
piše: Sara Bačani, 3. c
23. studenog troje profesora i četvero učenika naše škole krenulo je u njemački grad Regensburg na najbolje i najzabavnije putovanje ikada. Nezaboravnih šest dana obilježilo je mnogo smijeha i pozitivnih emocija.Prvi dan upoznali smo mnogo prijateljskih lica, učenike i profesore iz Turske, Španjolske, Poljske i Finske.
Regensburg je grad u njemačkoj saveznoj pokrajini Bavarskoj. Stari dio grada nalazi se na popisu UNESCO-ve Svjetske baštine. Razgled grada obavili smo drugi dan našeg boravka tamo uz pratnju njemačkih učenika. Ono što me najviše zainteresiralo jest legenda o Kamenom mostu, koja govori da su graditelj mosta i graditelj katedrale imali okladu tko će prije završiti s gradnjom, no gradnja katedrale je napredovala brže, pa je graditelj mosta sklopio dogovor s vragom da mu pomogne da on završi prije. Vrag je zauzvrat tražio prve tri duše koje dođu na most. Graditelj je poslao pijetla, kokoš i psa i razljutio vraga koji je pokušao uništiti most, no nije uspio.
Posjetili smo mnoga mjesta – treći dan uživali smo u razgledu škole domaćina i otvorenju školskog božičnog sajma,  četvrti dan putovali smo u München i razgledali Muzej BMW-a i Alianz Arenu.  Radili smo mnoštvo zabavnih i zanimljivih stvari – peti dan uživali smo u predavanjima njemačkih učenika na temu portreta. Najzabavnija stvar za sve nas bila je tradicionalna bavarska večera gdje smo jeli srednjovjekovnu hranu bez pribora za jelo i ugašenim svijetlima – upaljenim uljnim svijećama. Peti dan razgledavali smo pivnicu Bischofshof i kasnije posjetili izložbu u kafiću u kojem su bile izložene fotografije učenika iz svih zemalja.
Bilo nam se teško rastati od naših novostečenih prijatelja i očekujemo ih u 4. mjesecu ovdje u Hrvatskoj.
Što kažete?
Pozdrav
Sara
Share

0

Sretan Božić!

Posted by N.Sajko on December 24, 2013 in Vijesti

Share

Copyright © 2006-2014 B i l o All rights reserved.
Fatal error: Call to undefined function wp_get_theme() in /home/medskvz/public_html/novine/wp-content/themes/desk-mess-mirrored/functions.php on line 306